Dakle, jednog dana ne tako davno idem ja sa svojim djetetom u grad i uživam u povlasticama namjenjenim isključivo mamama, djeci i trudnicama. Svi nam se dižu, ustupaju sjedala u tramvaju, čekaju dok lagano prelazimo zebricu i zaista uživam u novostečenom statusu, točnije rečeno stečenom prije četiri godine.
Uživam u raznim komplimentima, doduše upakiranima za mame. Kako lijepo dijete, pa da logično, na mamu je. Slušaš li ti svoju mamu, ne smiješ je ljutiti kad imaš tako lijepu mamu. Što sve neće ljudi reći malom djetetu samo da dobiju priliku da se mamici malo približe. I tako na neke se nasmiješim, neke izignoriram, ali postoje situacije kad zaista u sebi pucam od smijeha i nemojte me krivo shvatiti, zaista mi gode. Ma koja žena ne voli kompliment? Ako ste to od neke čuli, vjerujte laže ili niti sama ne zna što želi i što joj godi. What a waste!
I da, vraćam se na ono zbog čega sam i krenula napisati ovu kolumnu. The One spotted me kada sam objašnjavala svom sinu zašto mu ne dopustim da se popne na neki zidić, a on je upravo vidio nekog dječaka koji je btw bio par godina stariji i penjao se baš po tom zidiću. I na moj komentar da se taj dječak ne ponaša lijepo, a da ja od njega očekujem da se ponaša lijepo, upućuje mi dotični komentar: „Ma mali može da radi što ga je volja, kada ima tako lijepu mamu!“. Ok, nasmiješim se i nastavim dalje. Ali dotični nije imao namjeru to prepustiti slučaju i nastavi u svom tonu bez imalo suprezanja kako želi na kavu samnom i ni manje ni više nego me direktno zamoli za broj telefona. Oh my God! Bila sam u šoku, pa ono s malim djetetom sam. Stvarno mi nije jasno na koji način ti muškarci rezoniraju stvari. Više se niti ne sjećam što sam odgovorila ako sam uopće nešto i rekla, pretpostavljam da je ON shvatio što mi prolazi kroz glavu i u istom tonu dobacio: „Ovako lijepa žena poput tebe je ili rastavljena ili ima ljubavnika!“.
Ili rastavljena ili ima ljubavnika, zamislite tu teoriju. Pitam se da li muškarci zaista tako razmišljaju ili je to samo jedan od uleta za mamice.
Ako se pitate kako je završila naša konverzacija, mogu samo reći da mi je u tom trenutku srušio sve blokade hladne kraljice, definitivno me iskreno zabavio, ali ja sam ipak odgovorila u svom tonu:“Vjerujem u sudbinu! Kava, tko zna, ako se opet slučajno sretnemo!“. Koje razočaranje u njegovom glasu kako ne vjeruje u sudbinu, stvari rješava na mjestu i odmah. Šteta dečki, morate malo bolje proučiti Veneru, pa ne radi se o tolikoj daljini koja se mjeri baš u milijardama kilometara. Ako sam u pravu, Venera vam je najbliži planet u Sunčevom sustavu. Ako mislite da je nemoguće, konzultirajte se sa James Bondom.
Toliko od mene, do sljedećeg puta!
Kraljica
