Ljudi moji eto kiše, eto lišća što opada i žuti, a ja na moru bila samo tri danaaaaaaa.
A tako sam htjela:
– objaviti neki račun iz kafića gdje bi mi kavu dvajst kuna naplatili
– objaviti račun iz restorana što bi mi za pišljivi hambić sto kuna uzeli
– objaviti svoje potkoljenice kako ih oplahnjuje sinje more
– objaviti fotku gdje se s mužem i djetetom razdragano smijem ko da nismo na ‘pas mater’ jer smo pol vure tražili parking po zvizdanu, a mali je cvilio da mu je vruće i dosadno
– objaviti fotku roštilja s kumovima i ekipom s rosnim pivama u ruci kako nazdravljamo i čilamo kao da nas nasmrt nisu izgrizle stjenice u šugavom apartmanu…
Mogu tako unedogled nabrajati, za što sam ostala uskraćena ovo ljeto. I baš to da se dogodi meni, smjernoj majci, ženi, Hrvatici, katoklinji i nepušačici?
O Bože, Bože zašto si me ostavio?
Adela A.S.
