Prenosimo intervju autorice svjetske uspješnice ‘Žena koja je slikala kanom’, te s najvećim oduševljenjem otkrivamo da slijedi nastavak u kojem ćemo saznati što se dogodilo Maliku i Radhi!

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Mozaik knjiga (@mozaik_knjiga_mk)

  1. Mnogo ste istraživali o Indiji kako bi što vjerodostojnije predstavili likove, njihovu zemlju i običaje. Možete li izdvojiti što vas je najviše zaintrigiralo?

Iznenadile su me čak dvije stvari!

Prva: Dok sam otkrivala autohtoni narod oko grada Shimle ostala sam fascinirana nomadskim zajednicama koje svake sezone hodaju sa svojim ovcama, kozama i bikovima preko Himalajskih prijevoja. To je tisućljetna tradicija koja se održala na životu i danas. Odmah sam znala da će jedan od likova u mojoj novoj knjizi biti nomad. Odlučila sam se da to bude žena, mlada udovica koja je izgubila svog muža u opasnom klancu. Tako je rođena Nimmi, Malikova velika ljubav.

Druga: Indijska opsesija zlatom! Sjećam se da se moja majka uvijek čudila mojoj ljubavi prema srebru. Uvijek se to smatralo jeftinom vrstom nakita. Zato je ona za svaku prigodu dobivala zlato, od rođenja, rođendana do miraza. Ono što me šokiralo je podatak da njihova glad za zlatom nije dolazila iz njihove zemlje, već iz Indije. I to ilegalnim načinima kako bi se izbjegle carine. Kada sam se zapitala kako su švercali zlatom, odgovor se nametnuo sam od sebe. Nomadi su bili ti koji su radili prljav posao zbog kojeg su često bili uhvaćeni.

 

  1. Vaš prvi roman „Žena koja je slikala kanom“ posvetili ste svojoj majci. Kako i kada ste odlučili da će taj roman dobiti još dva nastavka?

Nakon što je „Žena koja je slikala kanom“ otišla u tisak u meni se probudio osjećaj da priča o Maliku i Radhi nisu gotove. Njihove priče mi nisu dale mira i jednostavno sam ih morala pretočiti na papir. Malikov glas morao je biti ispričan i tako je nastao roman „Čuvari tajni Jaipura“ koji donosi njegov život kao odrasle osobe. Slično je bilo i s trećom knjigom. Odmah po završetku druge krenula sam pisati o Radhi i njezinom životu kao odrasloj ženi.

Moram priznati kako mi je pisanje ova dva romana došlo prirodno. Sa svime sam već bila upoznata. Mjesta, mirisi, okusi i likovi kao da su i dalje živjeli u mojoj mašti i stranice su se same ispunjavale.

 

  1. Ženski likovi u vašim pričama su zaista posebni. Svaki od njih pomiče svoje, ali i granice koje je nametnulo društvo. Koliko je za vas kao ženu i autoricu važno rušiti te barijere i stereotipe o ženama i Indiji?

Smatram da svaka žena, bez obzira odakle dolazi, ima pravo birati put kojim će ići njezin život. To uključuje ženino pravo na izbor kada, za koga i hoće li se uopće udati, ženino pravo na rad, kao i na to kako će provoditi svoje vrijeme. U trenutku kada su ženi uskraćena neka prava, iz prve ruke mogu potvrditi da se one bore s velikom depresijom, tugom i nezadovoljstvom koji su preuzeli njihove živote.

Žene moraju sjediti ravnopravno pored muškaraca i donositi važne odluke. Kada žene imaju moć da odluče o svojoj sudbini to će inspirirati i one žene koje još uvijek traže svoju ravnopravnost u današnjem svijetu.

 

  1. Koliko dugo je vremena prošlo od ideje do objavljivanja knjige?

Za roman „Žena koja je slikala kanom“ trebalo mi je punih deset godina, dok mi je za „Čuvari tajni Jaipura“ trebalo samo dvije godine. To je bilo i za očekivati budući da sam likove iz novog romana već postavila u prvijencu. Iako sam odmah znala kako bi reagirali u određenoj situaciji ili kako se nose s nekim problemima i dalje sam sebi i njima dopustila iznenađenja. Iako se neke stvari nisu mijenjale previše u odnosu na prvu knjigu, karakteri likova dosta su se transformirali i to je ljepota ovog romana. Pratiti kako sazrijevaju.

 

  1. Da možete birati u kojem bi gradu živjeli? Užurbanom Jaipuru ili mirnoj Shimli?

Zaljubljena sam u oba grada. Svaki od njih je poseban i zrači drugačijom energijom. Ali, moram priznati da u svojim šezdesetima preferiram mirniji život, okružena prirodom i životinjama. Samo zato malu prednost dajem Shimli. Veličanstvene planine Himalaje i mirisni borovi jednostavno oduzimaju dah.

 

  1. Što nam možete otkriti o ekranizaciji romana „Žena koja je slikala kanom“?

Ne mogu vam opisati osjećaj kada zajedno s timom odlučujete koje će se scene prikazati u filmu. Nestvarno još uvijek, ali s druge strane toliko posebno i zadovoljavajuće. Ekipa koja stoji iza ove ekranizacije, Michael Edelstein, Freida Pinto (kao Lakshmi) i Miramax TV, kažu da bi se početak snimanja trebao dogoditi krajem ove ili početkom iduće godine.

 

  1. Što čitatelji mogu očekivati od trećeg nastavka?

Ne mogu još uvijek previše otkrivati, ali smijem reći da će se Radha oženiti za Parižanina i preseliti u grad ljubavi gdje će roditi svoje dvije djevojčice. Radha je snažan ženski lik s kojim će se mnoge čitateljice moći poistovjetiti ili se ugledati na nju.