Priča o uspjehu braće Saše i Deana Perka nije počela velikim uredima, desecima zaposlenih ni milijunskim prihodima. Počela je – od nule. Doslovno.

Danas su suvlasnici i direktori grupacije DOMinvest, koja okuplja građevinsku tvrtku DOMinvest, DOMinvest development, DI plan i DI trade materijale. Grupa danas zapošljava oko 80 ljudi, a do kraja godine taj bi broj trebao narasti na 90. Za 2026. projiciraju prihode između 20 i 25 milijuna eura.

No iza tih brojki krije se priča o godinama rada, učenju, rizicima i – kako sami priznaju – ponekoj pogrešnoj odluci.

Sve je počelo projektantskim uredom, a samo šest mjeseci poslije Saša i Dean odlučili su osnovati i građevinsku tvrtku. Dean je prve mjesece proveo na gradilištu, učeći posao tamo gdje se posao najbolje i nauči – na terenu.

Od tada je prošlo osam godina, a njihov se sustav postupno širio. Danas većinu poslova realiziraju uz pomoć podizvođača i vanjskih suradnika, što im omogućuje da ostanu fleksibilni i rastu bez potrebe za stvaranjem ogromnog internog sustava.

Nema tajne, samo puno rada

Na pitanje postoji li tajna njihova uspjeha, Saša je prilično jasan – nema je.

Ima jasne vizije, svakodnevnog rada, stalnog učenja i želje da se svaki dan napravi barem mali korak naprijed. I to, čini se, prilično brzo dovede do velikih koraka.

„Nije baš 16 sati dnevno, ali u mom slučaju to je u prosjeku 11 do 12 sati rada svaki dan, šest dana u tjednu. Naravno, sve su ovo prekovremeni i neplaćeni sati“, kaže Saša.

Njihov rast, ističe, nije rezultat jednog velikog poteza, nego godina u kojima su pažljivo ulagali u ljude, znanje i procese. Bilo je i pogrešaka, ali i dovoljno upornosti da se iz njih nešto nauči.

Jer uspjeh rijetko dođe preko noći. Puno češće dođe nakon nekoliko godina u kojima se čovjek pita – hoće li ovo ikad krenuti?

Sve su vraćali u posao

Jedna od najvažnijih odluka braće Perko bila je agresivno reinvestiranje dobiti. Umjesto da novac izvlače iz tvrtke, odlučili su ga vraćati u razvoj ljudi, procesa i znanja.

„I danas privatno živim vrlo racionalno i na vlastitom tekućem računu držim tek ono najnužnije, jer smatram da kapital u ovoj fazi ima puno veću vrijednost unutar firme nego izvan nje“, kaže Saša.

Drugim riječima, ono što izvana može izgledati kao priča o velikom bogatstvu, iznutra je zapravo priča o stalnom ulaganju. Novac odlazi u opremu, materijale, ljude i radni kapital potreban za sve veće projekte.

I upravo tu možda leži jedan od najzanimljivijih dijelova njihove priče. Dok mnogi rast poslovanja mjere onime što su uspjeli uzeti iz firme, braća Perko svoj uspjeh mjere onime što su uspjeli izgraditi unutar nje.

Raditi pametnije, a ne samo više

Dean posebno naglašava važnost organizacije. Nepotrebni sastanci, procesi koji usporavaju posao i stalno „gašenje požara“ stvari su koje pokušavaju izbaciti iz svakodnevnog rada.

Saša, s druge strane, najveći naglasak stavlja na sustave, kvalitetne ljude i pametno odlučivanje o tome gdje će uložiti vrijeme, novac i energiju.

Još su kao mala tvrtka počeli graditi strukturu koja je više nalikovala ozbiljnom korporativnom sustavu. Možda je tada izgledala malo „preveliko“ za njihovu veličinu, ali upravo im je to kasnije omogućilo da rastu bez raspadanja sustava po šavovima.

„Uz količinu projekata koje imamo mogli bismo zapošljavati 250 do 300 ljudi, ali većinu poslova radimo s podizvođačima i vanjskim suradnicima. To nam omogućuje maksimalnu fleksibilnost i sposobnost da brže rastemo“, objašnjava Dean.

Nisu postali uspješni preko noći

Možda je upravo to najvažnija poruka njihove priče.

Iza današnjih brojki nije jedan veliki trenutak, nego osam godina rada. Godine u kojima je bilo dobrih odluka, ali i onih koje bi danas vjerojatno napravili drugačije. Bilo je slobodnih vikenda i odmora za punjenje baterija, ali i puno dana kada je posao bio prioritet.

Njih dvojica pritom ne skrivaju da im je poduzetništvo donijelo i puno odricanja. No, čini se da im to nije teško padalo jer obojica kažu da bi, kada bi sutra sve nestalo, imali snage krenuti ponovno.

I to možda najbolje govori koliko vjeruju u ono što rade.

„Fail fast, fail forward“, bila je izreka njihova prvog trenera koju su, čini se, prenijeli i u poslovni život. Brzo pogriješi, brzo nauči i idi dalje.

Od prvog projektnog ureda do grupacije koja danas zapošljava desetke ljudi, priča braće Perko zapravo je priča o tome što se dogodi kada se vizija, upornost i spremnost na rizik godinama guraju u istom smjeru.

A onda se, malo-pomalo, kockice ipak poslože.

FOTO: Dejan Tatomir