Postoje mjesta koja nisu samo zidovi i police. Postoje mjesta koja mirišu na djetinjstvo, prve plaće, biranje kaputa “za posebne prilike” i subotnje šetnje gradom. Jedno od takvih mjesta bila je NAMA.
U srijedu, 4. ožujka 2026. u 19 sati, u Kulturno informativni centar (KIC) (Preradovićeva 5) održava se javna tribina pod nazivom „Zašto više nema NAME (privatizacija kao nacionalna sudbina)“. I nije to samo razgovor o jednoj robnoj kući. To je razgovor o nama.
Jer NAMA nije bila tek trgovački lanac. Bila je simbol jedne epohe. Učili smo ondje kako kupovati, kako birati kvalitetu, kako “čuvati račun”. Bila je gradska dama sa stilom, mjesto susreta i mali ritual generacija.
A onda je, tiho i gotovo očekivano, krenula putem kojim su krenula mnoga poduzeća iz modernog razdoblja Republike Hrvatske. Privatizacija. Gašenje. Tišina iza zatvorenih vrata.
Na tribini će se otvoreno govoriti o okolnostima koje su dovele do takvog kraja, o razlozima, ali i o onome što dolazi poslije – dugoročnim posljedicama koje osjećamo svi.
Sudjeluju:
Marina Pavković, doktorica arhitekture i ekonomistica
Lana Kosovac, redateljica i politologinja
Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata
Uz druge sugovornike koji su godinama pratili i proživljavali proces gašenja NAME.
Razgovor moderira novinar Domagoj Novokmet.
Ova tribina nije samo za ekonomiste i stručnjake. Ona je za sve koji se pitaju kako smo od simbola stabilnosti došli do praznih izloga. Za sve koji vjeruju da nacionalna sudbina ne mora biti unaprijed napisana.
Ako vam je NAMA ikada bila više od dućana – možda je ovo večer da dođete, poslušate i postavite pitanje. Jer neke priče ne smiju završiti šutnjom.
