Izgubljeni biblijski gradovi premijerno na programu Viasat History!

U zemlji mitova i legendi

19. rujna 2022. – Drevni Irak poprište je nekih od najvećih biblijskih priča: ondje je nastala Noina arka, rođen Abraham i sagrađena Babilonska kula. No sva su ta mjesta zauvijek izgubljena… ili možda ipak nisu? Izgubljeni biblijski gradovi, novi dvodijelni dokumentarac koji premijerno prikazuje Viasat History 25. rujna u 21.00 sat, vraća se na te lokacije sa zapanjujućim snimkama iz zraka i zagonetnim tragovima koji oživljavaju Stari zavjet. U ovom članku predstavljamo neka od otkrića do kojih je došla ekipa ovog dokumentarca.

KOLIJEVKA CIVILIZACIJE

Pijesak južnog Iraka ima jedinstveno mjesto u povijesti čovječanstva. Prije 6000 godina Sumerani su ondje sagradili prve gradove u povijesti. Ti gradovi i sumerska civilizacija utjecali su na biblijske priče koje su tisućama godina poslije napisali drugi narodi. Prema Knjizi Postanka, ondje je nastao svijet: bila je to lokacija Rajskog vrta, Velikog potopa i mjesto na kojemu su Noini potomci sagradili moćni grad Erech – odnosno Uruk. Ta sumerska metropola 300 km od Bagdada starija je od piramida.

Ekipa koju je poslao Britanski muzej istražuje grad Girsu u blizini Uruka. Taj je megagrad sagrađen u trećem tisućljeću prije Krista, a u njemu je živjelo više od 20.000 ljudi. Ekipa je otkrila temelje jedinstvenog mosta u obliku velikog slova „X“. Taj bi most danas bio smatran malenim, no kad je sagrađen prije 4000 godina bio je revolucionaran, a bio je i dio drevnoga sustava za upravljanje vodama. To nije samo najstariji pronađeni most, nego upućuje i na zaključak da je to sušno područje u biblijska vremena izgledalo posve drukčije. Uz pomoć dronova i stotina fotografija, istraživači su otkrili da je kroz grad Girsu prolazilo nekoliko kanala te da je u drevna vremena bio okružen vodom. Taj je grad usred pustinje bio Venecija svojeg vremena. Plodno tlo oko Girsua možda je nadahnulo biblijsku priču o Rajskom vrtu.

LEGENDA O VELIKOM POTOPU

Legenda tvrdi da su se bogovi naljutili na ljude, pa su im poslali poplavu koja će ih zbrisati s lica zemlje, no poštedjeli su jednog čovjeka i rekli mu da sagradi brod na kojemu će spasiti sav živi svijet. To nije priča o Noi, nego jedan stari sumerski mit, no zašto je tako sličan biblijskoj priči? Je li s njim možda povezan i neki stvarni događaj?

Najpoznatiju inačicu sumerskog mita možemo pronaći u priči o vladaru Uruka po imenu Gilgameš, koji je živio prije gotovo 5000 godina. Istraživači tvrde da je moguće, ako je doista postojao, da se suočavao s poplavama. U drevna su se vremena sumerski gradovi nalazili između rijeka Tigris i Eufrat te su bili daleko bliže moru. Te su dvije rijeke vrlo lako mogle poplaviti sve u vidokrugu. Arheolozi su u nekoliko sumerskih gradova pronašli dokaze o poplavama. Zanimljivo je što datiraju iz različitih razdoblja, što pokazuje da su poplave bile stalna prijetnja te su lako mogle utjecati na brojne legende – uključujući i na priču o Gilgamešu, a poslije i o Noi.

OD BABILONA DO BIBLIJE

Premda je Babilon jedan od zloglasnih biblijskih gradova, znamo iznenađujuće malo o njegovu nastanku. Grad je smješten na obalama Eufrata u središnjem Iraku, a dosad je iskopano samo tri posto njegovih ruševina. Mnogi smatraju da je tamošnji zigurat nadahnuo priče o Babilonskoj kuli, no nitko ne zna koliko je točno grad star. Premda asirolozima, Babilon je stekao moć oko 1800. g. pr. Kr., u vrijeme kralja Hamurabija. Smatraju da je sagradio izvorni zigurat, a da su njegove odredbe, zapisane u Hamurabijevom zakoniku, možda čak utjecale i na biblijsko pravilo „oko za oko“. U jednom se nedavno pronađenom tekstu ismijavaju oni koji su gradili tornjeve od nepečene cigle – kakve su se često koristile u Babilonu – pa su se stoga često rušili, upravo kao Babilonska kula. Međutim, Babilon je na loš glas došao zahvaljujući svojem najzloglasnijem kralju, Nabukodonosoru II., koji je 586. g. pr. Kr. napao kraljevstvo Judeju i osvojio Jeruzalem. Njegova je vojska opljačkala gradski hram, a stanovništvo prognala u Babilon.

I na koji su način onda sumerske priče utjecale na Bibliju? Mnogi povjesničari vjeruju da su starije dijelove Biblije napisali prognani svećenici u Babilonu. Za njih je izgnanstvo bilo traumatično iskustvo, što objašnjava zašto su Babilon smatrali „gradom grijeha“. Međutim, Babilon je bila bogata metropola te je odigrao ključnu ulogu u očuvanju sumerske kulture – uključujući i revolucionarnog sustava pisanja. Stoga su Babilonci osnivali škole u kojima su podučavali pisanje. Učenici su pisanje učili prepisivanjem poznatih sumerskih priča – poput one o Velikom potopu. Učenici i njihovi potomci prenosili su te priče godinama, stoljećima i tisućljećima.

Dakle, postoje brojni tragovi i činjenice koji nam pokazuju da se izvori mnogih biblijskih priča zapravo kriju u ruševinama današnjeg Iraka. Više o njima možete doznati pogledate li Izgubljene biblijske gradove – samo na programu Viasat History.