Na prvi pogled – samo obična livada. Ali za pčele, leptire i muhe lebdjelice, ona je doslovno pitanje života.

U zagrebačkom Maksimiru, Livada leptira već petnaest godina ostaje netaknuta do kraja sezone – kosi se samo jednom godišnje. Rezultat? Povratak oprašivača koji su s tog područja gotovo nestali. Divlje pčele, šareni leptiri i sitne lebdjelice ponovno lepršaju iznad cvjetova – prizor koji grad godinama nije vidio.

Ova praksa odgođene košnje, sve prisutnija na gradskim livadama diljem Hrvatske, pokazuje koliko malo treba da priroda prodiše.

Uoči Svjetskog dana pčela, Javna ustanova Priroda Grada Zagreba podsjeća: oprašivači nisu samo simpatična stvorenja – oni su temelj života kakav poznajemo. Bez njih nema ni voća, ni povrća, ni ravnoteže u prirodi.

Ponekad, najbolja pomoć prirodi je – pustiti je na miru.

„Gradovi imaju važnu ulogu u očuvanju bioraznolikosti naše zemlje. Oni brojem vrsta i brojnošću oprašivača nerijetko nadmašuju ruralna područja s jednoličnim poljoprivrednim površinama. Životinjice koje u potrazi za hranom oprašuju biljke, ne smiju gladovati. Travnjaci trebaju ostati prošarani cvijećem, a ne se prečestom košnjom pretvoriti u ono što biolozi nazivaju zelenim pustinjama“, kazala je dr. sc. Biljana Janev Hutinec, voditeljica istraživanja i razvoja u Javnoj ustanovi Priroda Grada Zagreba.

Najvažniji oprašivači u ovom su dijelu svijeta divlje pčele, leptiri i muhe lebdjelice koje izgledom sliče pčelama i osama.

U Hrvatskoj postoje režimi odgođene košnje – tzv. livade niskog i livade visokog cvata. Na livadama niskog cvata cvjetaju, među ostalima, tratinčice i maslačci, a na livadama visokog cvata žabnjaci, livadne kadulje, zečine i druge biljke visokih peteljki.

„Odgođenu košnju mnogi smatraju tzv. neurednom prirodom, no u prirodi ne može sve biti kao po špagi. Prirodu trebamo pustiti da bude priroda! Tada priroda posloži priču baš onakvom kakva ona treba biti“, istaknula je Biljana Janev Hutinec.

Pojasnila je da to ne znači da ljudi trebaju dići ruke od brige za prirodu. Kada bi izostao utjecaj čovjeka, Hrvatskom bi dominirala šumska klimazonalna vegetacija. To znači da bi zemlja bila prekrivena šumama. Negdje je utjecaj čovjeka na travnjake neposredan, a negdje posredan, primjerice preko domaćih životinja na ispaši. Ekstenzivna umjesto intenzivne poljoprivrede tako ima pozitivan utjecaj čovjeka na prirodu.

Travnjak, dakle, kako bi ostao travnjak, mora se kositi, a najbolji način za to u gradovima je rotiranje košnje, tj. s vremenskim odmakom kositi njezin dio po dio kako bi oprašivači stalno imali dovoljno hrane.