Veliko nam je zadovoljstvo zaroniti u svijet kriminalističkih naslova s autoricom čije ime nosi simbol napetosti i iznenađenja. Majstorica intrige, napetosti i neočekivanog obrata donosi nam kriminalističke trilere nagrađivane zbog duboke psihološke slojevitosti likova i zamršenih zapleta koji čitatelje ostavljaju u napetosti do samog kraja.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Loreth Anne White (@lorethannewhite)

Donosimo vam ekskluzivni intervju sa Loreth Anne White višestruko nagrađivanom autoricom kriminalističkih trilera koji su prodani u više od tri milijuna primjeraka diljem svijeta. Dobrodošli u svijet genijalnosti i tajni!

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Dajana Jurakić Milovac (@knjigograd)

  1. Možete li nam, bez da nam odate previše, ukratko ispričati radnju romana Sluškinjin dnevnik i reći što Vas je inspiriralo da napišete ovu priču?

Moja junakinja, Kit Darling, ima problem s pretjeranim njuškanjem, i radeći kao sobarica pretvara se u „nevidljivu djevojku“, sposobnu (i motiviranu) da zabada nos u privatne živote svojih imućnih klijenata. Misli da je to bezopasan hobi sve dok ne otkrije nešto što ne može zaboraviti u domu novih klijenata. Njezini novi klijenti su privilegirani par koji očekuje prvo dijete, a tajna koju Kit otkriva toliko je razorna da bi ih mogla uništiti. Otkrivanje tajne čini Kit opasnom za par. A par, koji je spreman ubiti da bi sačuvao svoju tajnu, sada je opasan za Kit. I onda netko nestane.

Kada detektivka za ubojstva Mallory Van Alst dolazi na mjesto zločina u luksuznoj vili na obali poznatoj kao Staklena kuća, suočava se s dokazima o nasilnom napadu tako krvavom da je nemoguće da je žrtva preživjela. Ali tijela nema. Vlasnici kuće su nestali, kao i njihova sobarica. Jedini svjedok je starija žena koja živi u susjednoj kući i koju su probudili krikovi u noći. Ova susjeda ujedno je i posljednja osoba koja je vidjela Kit Darling živu. Dok Mal polako razotkriva tajnu koja je usmjerila živote svih uključenih prema zlokobnom i neizbježnom sudaru, shvaća da ništa nije baš onakvo kakvim se čini.

  1. Glavni lik romana je sobarica. Što Vas je privuklo tom liku i koji bi aspekti njezinog putovanja mogli ostaviti snažan utisak na čitatelje?

Željela sam lik koji ima pristup intimnim životima bogatih obitelji i željela sam prikazati kako privilegirani ljudi ponekad smatraju „osoblje“ ili „sluge“ nevidljivima, podređenima, beznačajnima, a i bezvrijednima. Isto tako, željela sam pokazati da to ima i svoje posljedice. Sobarica je bila savršen izbor.

  1. Možete li s nama podijeliti osnovne izazove ili sukobe s kojima se glavni lik suočava kroz priču?

Moja sobarica, Kit, mora se suočiti sa svojom prošlošću i ostaviti je iza sebe. Sustav koji je namješten da štiti one privilegiranije iznevjerio ju je te se mora uhvatiti ukoštac s teškim izborima kako bi mogla doći do zaključenja, rješenja. I pravde.

  1. Kontekst često igra ključnu ulogu u pripovijedanju priče. Kako ste pristupili stvaranju pozadine Sluškinjinog dnevnika i kako ona doprinosi općoj atmosferi priče?

Priča je smještena u urbani, viši društveni sloj, s velikim „dizajnerskim“ zgradama podignutim na zemljištima na kojima su starije, manje kuće „s karakterom“ srušene kako bi se napravilo mjesta za nove. Ima u tome neke prikrivene, tinjajuće simbolike. Sadašnjost i bogati ljudi progutali su prošlost. Ključni element u priči je staklo – staklene kuće, bezdušne, uglate i „hladne“ betonske kuće ogromnih staklenih prozora koji pružaju fantastičan pogled na okolinu, ali i na unutrašnjost, i taj osjećaj da te promatraju izvana može stvoriti osjećaj izloženosti i ranjivosti.

  1. Mnogi autori svoj rad obogaćuju osobnim iskustvima ili istraživanjem. Što ste istraživali dok ste pisali Sluškinjin dnevnik i kako je to utjecalo na priču?

Priča se temelji na godinama istraživanja i radionicama o provođenju zakona i održavanju reda, a također i na vlastitim iskustvima u odgoju djece u luksuznom skijaškom odmaralištu.

  1. Skloni ste duboko prodirati u psihologiju svojih likova. Propitujete njihove strahove i motivacije. Što Vas plaši i motivira?

Ovo je dobro pitanje! Pretpostavljam da je u samom središtu – ispod svih naših strahova – univerzalni ljudski strah od boli i smrti, bilo za naše voljene ili, naposljetku, za nas same. Osnovni instinkt preživljavanja je izbjegavanje ozljeda i smrti, i može se manifestirati na brojne načine. Serijski ubojice, lavine, biti zakopan živ, spaljen živ, zarobljen – sve su to strahovi koji proizlaze iz tog osnovnog instinkta. Čak i strahovi od stvari poput javnog govora mogu se svesti na instinkte preživljavanja, kao što je i potreba za pripadanjem grupi, ljubavlju i prihvaćanjem. Biti odbačen od krda u osnovnim biološkim terminima znači smrt.

  1. Sluškinjin dnevnik u nekim aspektima odstupa od Vaših prethodnih književnih djela. Vaši raniji romani Ispod Đavoljeg mosta i Pacijentova tajna bili su nadahnuti stvarnim događajima, ali Sluškinjin dnevnik Što Vas je zapravo sada inspiriralo? Je li možda neki događaj utjecao na pisanje romana?

U Sluškinjinom dnevniku naziru se i zrnca nadahnuća stvarnim životom. Moja su djeca odrasla i išla u školu u skijaškom odmaralištu gdje su utjecaj moći i klasne dinamike bili vidljivi. Bilo je i slučajeva zlostavljanja u jedinoj (maloj!) srednjoj školi u gradu. Žrtve zlostavljanja nikako nisu mogle izbjeći skupinu koja ih je možda počela zlostavljati još u nižim razredima. Moja je namjera bila istražiti to u obliku zamršenog romana, odnosno istražiti kako ta iskustva mogu oblikovati osobu kasnije u životu, kako ljudi prihvaćaju etiketu koju su im vršnjaci i zajednica davno prišili, te kako je pravda relativna.

  1. Sluškinjin dnevnik dotiče teme društvene klase, dinamike moći i identiteta. Možete li nam objasniti kako su ove teme obrađene kroz iskustva i interakcije Vaših likova?

Ovo se nadovezuje na prethodno pitanje. Željela sam u obliku „zabavnog“ romana za „razonodu“ ispričati priču o klasi, moći, identitetu i viktimizaciji, te potrazi za pravdom (ili to možete nazvati osvetom) koja se može čitati i na površinskoj i dubinskoj razini. I željela sam da pobjedu odnese autsajder.

  1. Pisanje može biti usamljen posao. Kako Vi pristupate procesu pisanja? Imate li neku posebnu rutinu ili rituale koji Vam pomažu da uđete u kreativno raspoloženje?

Imam sreće što volim vrijeme provedeno u samoći. Ne previše, naravno. Ali dobro se osjećam u svojem društvu (i zapravo redovito trebam biti sama).

  1. Kao autorica s uspješnom karijerom, koji biste savjet pružili mladim piscima koji se žele probiti u industriji?

Nastavite čitati! I pišite što biste voljeli čitati. Jer ako to prodate svom izdavaču, taj će izdavač vjerojatno htjeti još takvog materijala, a vi ćete provoditi PUNO vremena sa svojim riječima kroz proces uređivanja. Mislim da autori lako izgore ako pišu u žanru – ili podžanru – koji u potpunosti ne prihvaćaju, vole i poštuju. Jednostavno se bacite na posao. Najbolje učenje dolazi iz prakse, pa čak i iz neuspjeha.

  1. Nakladnička se industrija neprestano razvija. Kako ostajete povezani sa svojim čitateljima i kako se prilagođavate promjenama u njihovim preferencijama i trendovima?

Mislim da je čitanje novih djela drugih autora jedan od načina. Isto tako, volim pratiti što izdavači kupuju i što agenti potpisuju, jer to su djela koja će biti predstavljena na tržištu za godinu ili dvije. Pratim i društvene mreže i stranice poput Goodreadsa gdje se čitatelji okupljaju da raspravljaju o knjigama. No, definitivno treba biti oprezan kad su u pitanju društvene mreže. Vrlo je lako upasti u crnu rupu i prepustiti se svoj toj negativnosti.

  1. Kao autorica, kako usklađujete potrebu za kreativnom slobodom s očekivanjima i zahtjevima Vaših čitatelja i nakladničke industrije?

Ponekad gledam na to pitanje kroz prizmu kuhara u restoranu. Bilo da je vaša kulinarska profesija pripremanje obroka u otmjenim restoranima ili restoranima brze hrane, veganskim indijskim restoranima, ili u dućanu zdrave hrane na Pacifičkom sjeverozapadu, željet ćete zadovoljiti očekivanja gostiju. Posjetitelj koji ciljano dolazi u veganski restoran vjerojatno neće cijeniti masni, sirovi, krvavi odrezak na tanjuru. Na isti način nastojim oblikovati priče unutar određenih tržišnih parametara, imajući na umu očekivanja čitatelja. Primjerice, kupac detektivskih romana vjerojatno će htjeti da detektiv riješi zločin do kraja knjige, ili će ljubitelj ljubavnih romana htjeti da par ostane zajedno na kraju priče. Moj je cilj pružiti nešto svježe, vlastitim glasom, što također (nadam se) zadovoljava očekivanja za određenu vrstu iskustva. Isto tako, osjećam da „kreativna ograničenja“ zapravo mogu potaknuti kreativnost unutar određenih parametara.

Netko mi je nedavno postavio isto pitanje u intervjuu o jednoj mojoj drugoj knjizi, ali moj odgovor suštinski ostaje isti – nadam se da će čitatelji izvući ono što im je potrebno iz mojih priča. Svaki čitatelj je jedinstven. Svaka osoba u priču unosi svoja vlastita osjećanja, prošle i sadašnje okolnosti, i dok će neke stvari ostaviti snažan utisak na jedne, na druge možda neće. Dok će neki čitatelji vidjeti dublje slojeve, odjeke i teme, drugi će radije čitati priču na površnijoj razini. Nema ispravnog ili pogrešnog načina! To je ono što volim kod priča – one su zapravo interaktivne.