Kroz svoje trilere, istražuje tamne kutke ljudske psihe i razotkriva tajne koje leže skriveno ispod površine svakodnevice. Donosimo ekskluzivni intervju gdje otkrivamo više o njenim popularnim likovima koje gledamo i na televizijskim ekranima u omiljenoj seriji „Cure na zadatku“te što ju je inspirira dok smišlja opasne avanture detektivke Jane Rizzoli i forenzičke patologinje Maura Isles!
View this post on Instagram
Naziv Vašeg najnovijeg romana je Poslušaj me. Možete li nam reći nešto o zapletu romana?
Jane i Maura istražuju okrutno ubojstvo medicinske sestre i otkrivaju da je skrivala opasnu tajnu – tajnu koja je možda dovela do njezine smrti. U međuvremenu, Janeina majka Angela istražuje misterij u vlastitom susjedstvu. Par se upravo uselio u kuću preko puta, a Angela je uvjerena da ti novi ljudi nešto smjeraju. Problem je u tome što joj nitko ne vjeruje, čak ni vlastita kći, pa Angela mora uzeti stvar u svoje ruke. Obje se tajne isprepliću u priču o majkama i kćerima i tajnama koje skrivaju kako bi ostale sigurne.
View this post on Instagram
U knjizi se pojavljuje lik Janeine majke Angele. Je li lik Angele možda nadahnut nekom stvarnom osobom?
Imala sam tetu koja je bila dežurno zabadalo u svojem kvartu. Znala je što se događa u svakom kućanstvu, pa je nadgledanje kvarta i uočavanje nevolja pretvorila u svoj posao. Angela je vrlo slična mojoj radoznaloj teti. To je ujedno i priča o tome kako se starije žene često ignoriraju, a zapravo možemo puno toga naučiti od njih.
Jeste li oduvijek planirali da likovi Rizzoli i Isles dobiju svoj serijal?
Nikada nisam planirala pisati serijal. Kad sam napisala Kirurga, prvu knjigu s Jane Rizzoli, mislila sam da je to samostalna knjiga i da će Jane biti samo sporedni lik koji bi trebao umrijeti na kraju priče. Međutim, kako se priča razvijala, tako se Jane nastavila gurati prema središtu sukoba. Kad sam došla do scene njezine smrti, jednostavno je nisam mogla ubiti; previše sam je dobro upoznala i zavoljela! Nakon završetka priče, pitala sam se što će se sljedeće dogoditi Jane. Hoće li ikada pronaći ljubav? Hoće li ikada pronaći sreću? I tako sam napisala Šegrta, da saznam. U toj sam knjizi predstavila sporedni lik Maure Isles, nove patologinje u Bostonu. Maura me brzo oduševila, pa sam napisala i treću knjigu, Grijesi. I tako je rođen serijal – jer sam i dalje željela provoditi vrijeme s ovim dvjema ženama.
View this post on Instagram
Zbog čega je, po Vašem mišljenju, serijal tako uspješan?
Mislim da su se ženama posebno svidjele teme ženskog prijateljstva i partnerstva. Serijal o Rizzoli i Isles zapravo je priča o ženama koje surađuju, sklapaju prijateljstva i brinu jedna o drugoj. Radeći kao liječnica, većina ljudi s kojima sam surađivala bile su žene, i moje knjige govore o toj istoj dinamici.
Jeste li bili uključeni i u pisanje TV-serije?
Ne. Imali su vlastiti tim pisaca. Samo se dvije epizode temelje na mojim pričama. Pilot-epizoda temeljila se na Šegrtu, a jedna od epizoda na kratkoj priči John Doe.
Nakon 13 knjiga, Jane Rizzoli i Maura Isles zasigurno su poput starih prijateljica. Jeste li iznenađeni time kako su se njihove priče razvile?
Vrlo sam iznenađena! Nikada nisam imala planirani razvoj likova. Njihovi su se životi razvijali u samom trenutku pisanja. Nisam znala tko su Maurini biološki roditelji. Nisam znala da će se zaljubiti u muškarca koji će joj donijeti i sreću i tugu. Ja sam samo znala da će se prijateljstvo između tih žena produbiti i da će se boriti sa svojim privatnim životima baš kao i stvarni ljudi.
Rijetko je vidjeti dva snažna, sposobna ženska lika kako dijele pozornost. Zamišljam beskrajne borbe za dominaciju dok ste smišljali radnju knjiga. Kako postižete ravnotežu koja odgovara i likovima i Vašim čitateljima?
Ovisno o njihovim ulogama u priči, izmjenjuju se u središtu pozornosti. U Dvojnici je Maura bila u središtu jer se radnja temeljila na njezinoj potrazi za biološkim roditeljima i šokantnom otkriću njihovih identiteta. U Samo prividnoj smrti Jane preuzima glavnu ulogu kada odlazi u bolnicu roditi dijete i postaje taokinjom. Ne gledam na to kao na njihovu borbu za dominacijom – zapravo se radi o tome koja će se od njih dviju suočiti s većom osobnom krizom.
Ne ustručavate se dijeliti jezive detalje autopsija ili mjesta zločina – je li Vam teško pisati takva poglavlja?
Ne baš. Budući da sam liječnica, nasilju pristupam klinički, pa je to kao da idem na posao. Odradiš svoj posao, zaprljaš ruke, opereš ih i odeš kući jesti večeru. Ono što mi olakšava stvar jest to što u knjizi ne prikazujem stvarno nasilje. Moji likovi ulaze na scenu nakon što se strašna stvar već dogodila, imaju posao koji trebaju obaviti i obave ga. To mi daje osjećaj udaljenosti od uznemirujuće prirode zločina.
Je li proces pisanja samostalnog romana drugačiji od procesa pisanja serijala?
Pa prilično je drugačiji. U serijalu uvijek pokušavam prikazati složene živote likova na dinamičan način i imam puno aspekata koje moram uskladiti, ne samo Jane, nego i njezine roditelje, braću, kolege, supruga, dijete. Maurin nestabilan ljubavni život također je kontinuirana priča i, poput stvarnog života, nema jednostavan kraj. Zapravo mi se sviđa kaotičnost serijala i različite isprepletene priče. U samostalnom romanu sve mora biti riješeno na kraju, ili će Vaša publika biti nezadovoljna.
Što Vas je potaknulo da pišete kriminalističke romane?
Ljubiteljica sam kriminalističkih romana od djetinjstva – sve zasluge idu Nancy Drew (klasični američki književni lik djevojčice koja istražuje misterije; nap. prev.)!
Kako pišete? Jeste li disciplinirana spisateljica s dnevnim/tjednim ciljevima ili ste skloniji raditi po osjećaju?
Pišem po osjećaju, često ne znajući rješenje misterija dok ne dođem do pola ili tri četvrtine prvog nacrta. Dovoljno sam disciplinirana da predajem svoje rukopise navrijeme, ali sada kad nisam pod ugovorom i kad pišem po vlastitom izboru, primjećujem da se lakše dam omesti!
Tko su Vaši kriminalistički utjecaji?
Vijesti su primarni utjecaj. Većina onoga što pišem nadahnuto je nečim što sam pročitala u novinama, čak i ako je samo tangencijalno povezano s kriminalom. Na primjer, roman Samo prividna smrt nadahnut je člankom New York Timesa o trgovanju ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja. Mjesto za ubijanje nadahnuto je vijestima o vojnom eksperimentu nervnim plinom koji je pošao po zlu.
Što je sljedeće na Vašem popisu za pisanje?
Radim na samostalnom trileru koji je drugačiji od svega što sam ikada napisala. Također, moj sin i ja radimo na dokumentarnom dugometražnom filmu o… svinjama! Uživamo u putovanju i intervjuiranju raznovrsnih stručnjaka, od kuhara i religijskih stručnjaka do vlasnika kućnih svinja. Shvatila sam da je život kratak i da je vrijeme za zadovoljavanje svih svojih ludih kreativnih poriva upravo sada.
Dobitnica u darivanju Mozaik knjiga objavljenom 15. travnja je Nikolina Lukić. Molimo dobitnicu da se javi u inbox:) Hvala svima na sudjelovanju!
