U moru pjesama koje zvuče isto, govore sve i ništa, i traju točno koliko i jedan story, pojavi se stvar koja te malo zaustavi. I natjera da se zapitaš. Novi singl „Nije tvoje (Identity)” autorice i izvođačice Maje Jozić YSEEK upravo je takav moment – iskren, ogoljen i bez filtera. I stvarno zvuči drugačije.

YSEEK, umjetnica koja paralelno djeluje između Londona i Hrvatske, u ovoj pjesmi otvara temu identiteta u doba društvenih mreža. Riječ je o hip hopu s etno elementima, poetskom deliveryju i tekstu koji udara ravno u pitanje: tko sam ja kad se ekrani ugase?

„Nije tvoje (Identity)” obraća se generaciji koja odrasta pod stalnim pritiskom uspoređivanja, dokazivanja i tuđih očekivanja.

Temeljna poruka pjesme je jasna i brutalno jednostavna: identitet nije nešto što kupiš, posudiš ili izgradiš preko noći. To je proces koji se ne vidi na Instagramu. Upravo zato YSEEK svoj smjer opisuje kao “visual hip hop poetry” – spoj sirove životne realnosti, poezije, filozofije, budističkih ideja pa čak i elemenata kvantne fizike.

Na domaćoj sceni teško ćete pronaći hip hop autoricu koja se ovako igra poezijom, etno senzibilitetom i konceptualnim razmišljanjem. YSEEK ne zvuči ispeglano, ne pokušava se svidjeti svima – i baš zato zvuči autentično.

Zanimljiv detalj: pjesma je nastala u periodu kada se Maja prijavila na Doru 2026, iako je od početka znala da ne piše klasičan eurosong. Inspiraciju joj je dao Baby Lasagna i njegov nekonvencionalan proboj, koji je pokazao da i „neprilagođeno“ može pronaći svoj put. Iako „Nije tvoje (Identity)” nije prošla selekciju, priča tu nije stala. Dapače – tek se zahuktala.

Feedback londonskog managementa bio je kratak i jasan: „Imaš glas. Imaš identitet. Nastavi.” Do sada je tempo bio sporiji, dijelom i zato što je Maja mlada mama, ali to se mijenja. Novi singl je već snimljen, ponovno u suradnji s producentom Matkom Šašekom Kooladeom, koji stoji iza cijelog YSEEK zvuka, a u vokalnom aranžmanu sudjeluje i Petra Antolić, finalistkinja Supertalenta 2010.

Ono što YSEEK dosljedno provlači kroz cijeli projekt jest vjera u snagu riječi. Glazba ovdje nije trend ni dekor, nego alat za samorefleksiju, emocionalno sazrijevanje i unutarnju slobodu. U vremenu kolektivne anksioznosti i brze, površne komunikacije, njezine pjesme nude rijedak prostor za dubinu, tišinu i autentičnost.