Kad govorimo o internetu, često zaboravimo da iza svakog profila stoji stvarna osoba – sa stvarnim emocijama. A kad nasilje prijeđe s igrališta na ekran, rane ne nestaju samo zato što su „virtualne”. Upravo na to već godinama upozorava Višnja Ljubičić, žena koja je svojim radom postala sinonim za borbu protiv nepravde i zaštitu najranjivijih.
Povod za ovu važnu temu bio je nedavni sastanak Povjerenstva za ravnopravnost spolova Varaždinske županije, na kojem se govorilo o sve ozbiljnijem problemu kibernetičkog nasilja nad djevojčicama i ženama. Upravo je Višnja Ljubičić predstavila novi europski projekt čiji je cilj podići svijest, bolje zaštititi žrtve i potaknuti konkretne promjene zakona i društvenih pravila – ne samo u Hrvatskoj, nego i u Španjolskoj, Portugalu i diljem Europe.
Kibernetičko nasilje nad djevojčicama i ženama postalo je jedna od najvećih prijetnji mentalnom zdravlju mladih, a granica između online i stvarnog života gotovo je nestala. Ono što počne kao komentar, poruka ili objava, može završiti ozbiljnim traumama, strahom i izolacijom. Upravo zato Ljubičić već godinama neumorno upozorava: digitalni svijet mora biti jednako siguran kao i onaj stvarni.
Posebno zabrinjava činjenica da su najčešće žrtve djevojčice i mlade žene. Body shaming, ucjene, prijetnje, pritisci za slanje intimnih fotografija i njihovo dijeljenje bez pristanka – sve su to oblici nasilja koji se događaju svakodnevno. I dok mnogi još uvijek misle da su to „dječje stvari”, posljedice su daleko od bezazlenih. Tjeskoba, depresija, pa čak i povlačenje iz društva samo su dio stvarnosti koju mnoge mlade djevojke proživljavaju u tišini.
Ono što dodatno brine jest ogroman jaz između onoga što roditelji misle i onoga što se doista događa. Većina roditelja uvjerena je da bi im se djeca povjerila, no stvarnost pokazuje suprotno – velik broj slučajeva ostaje skriven. Djeca šute iz srama, straha ili uvjerenja da ih nitko neće razumjeti. Upravo zato Ljubičić ističe koliko je važno educirati i roditelje i djecu, ali i cijelo društvo.
U svijetu u kojem umjetna inteligencija i nove platforme svakodnevno mijenjaju pravila igre, borba protiv kibernetičkog nasilja postaje sve kompleksnija. Škole, institucije i obitelji često ne stižu pratiti brzinu promjena, a nasilnici koriste anonimnost kao štit. No, dobra vijest je da se svijest polako budi. Sve više se govori o odgovornosti, zakonima i zaštiti žrtava.
I upravo tu dolazimo do ključne poruke: nitko ne smije ostati sam. Kibernetičko nasilje nije privatni problem, nego društveni izazov. Svaka prijava, svaka podrška i svaki razgovor čine razliku.
Jer hrabrost nije samo progovoriti, nego i stati uz one koji to još ne mogu. A žene poput Višnje Ljubičić dokaz su da promjene dolaze onda kada netko odluči ne okrenuti glavu.
