Ako promotrimo tijek vlastitog života, ali i životā ljudi oko nas uočit ćemo da nam se ponavljaju određeni (ne)željeni obrasci i situacije. Evolucijski smo tako ustrojeni da pažnju usmjeravamo na ono što je negativno i što nam stvara probleme jer nam je to omogućilo preživljavanje. U skladu s tim, u pravilu, analiziramo samo okolnosti i događaje s negativnim predznakom. Možemo se zapitati zašto patimo od određenih zdravstvenih tegoba ili ne uspijevamo ostvariti trajan i skladan partnerski odnos? Zašto smo skloni ovisničkim ponašanjima ili sukobima? Zašto unatoč velikoj predanosti i uloženom trudu ne ostvarujemo poslovni uspjeh i financijsku sigurnost? Ili, pak, zašto nemamo hrabrosti i energije napraviti ono što smatramo da bismo trebali ili što želimo nego stojimo u mjestu dok nam život prolazi? Zašto se osjećamo izgubljeno?
Odgovore na ovakva i slična pitanja možemo dobiti primjenom sistemskih ili obiteljskih konstelacija, metode osobnog razvoja koju je osamdesetih godina prošlog stoljeća razvio njemački filozof i psihoterapeut Bert Hellinger. U radu s klijentima uočio je postojanje određenih sistemskih zakona koji podržavaju ljubav u obitelji kao primarnoj grupi kojoj pripada svaki pojedinac i nazvao ih je „zakonima ljubavi“. Oni su jednostavno prisutni iako ih je teško objasniti, no ukoliko ih se ignorira i krši to otežava protok ljubavi unutar obiteljskog sistema i manifestira se na najrazličitije vidljive načine u životima njegovih članova. Nevidljivi zakoni ljubavi održavaju cjelovitost sistema, poredak i ravnotežu uzimanja i davanja unutar njega na sljedeće načine:
- svaki član sistema pripada i ne može biti isključen od strane drugih članova zato jer oni iz bilo kojeg razloga ne žele da bude dio sistema (cjelovitost)
- svaki član ima svoje mjesto u sistemu ovisno o vremenu dolaska u sistem i važnosti za njegov opstanak (poredak)
- mora postojati ravnomjerna materijalna, emocionalna i svaka druga razmjena između članova sistema (ravnoteža).
Kad su ovi zakoni narušeni ili zanemareni dolazi do napetosti, neravnoteže ili blokade u sistemu koje se odražavaju u životima njegovih članova na najrazličitije načine od zdravstvenih problema ili ovisnosti preko narušenih obiteljskih i drugih međuljudskih odnosa, problema s roditeljstvom ili financijama do ozbiljnih obiteljskih tragedija (samoubojstvo, ubojstvo, incest, zlostavljanje…).
Konstelacijski proces razmiče onaj površinski, vidljivi sloj našeg življenja i otkriva što se događa na dubljoj nesvjesnoj razini. Tek kad zavirimo tamo možemo u potpunosti razumjeti značenje izreka poput „čovjek nije otok“ ili „krv nije voda“. Ono što nas može ostaviti zatečenima pa čak i šokirati u prvom susretu s konstelacijama i nevidljivim zakonima ljubavi jest spoznaja da se i „lijepe“ i „ružne“ stvari u našim životima događaju iz ljubavi i suosjećanja prema nekome ili nečemu tko/što pripada našem obiteljskom sistemu. Točnije, „ružne“ stvari se događaju kada je neka osoba ili događaj iz obiteljske prošlosti zaboravljen, zanemaren, marginaliziran, isključen, a „lijepe“ kad svaki član zauzima svoje mjestu u sistemu, kada svi i sve pripadaju. Tada je sistem cjelovit i uravnotežen.
U protivnome, neprorađeni gubici, neintegrirana bol i tajne koje obavijaju tragične i neželjene događaje onemogućavaju nas da živimo svoj život u punini i kako želimo, a ono što je isključeno ima najveću moć nad nama i upravlja njime. Ako tijekom života osjećamo tugu, strah, ljutnju ili bilo koju drugu „neugodnu“ emociju, a da joj ne možemo pripisati neke objektivne razloge, velika je vjerojatnost da se radi o emocijama naših predaka koje smo dobili u naslijeđe upravo zbog toga što je došlo do kršenja zakona ljubavi u prethodnim generacijama.
Naš obiteljski sistem je cjelovit kad prihvaćamo sve onako kako jest i sve koji mu pripadaju, a zadržava prirodni poredak kad prednost imaju oni koji su došli ranije, uložili više ili su važniji za njegov opstanak. Također, ljubav neometano teče kroz sistem i naš život kad su uzimanje i davanje između članova u ravnoteži. Važno je naglasiti da se djelovanje ovih zakona odvija na razini duše, skriveno od našeg uma i onoga što nam je oku vidljivo. Kad ih poštujemo naša duša može biti u suglasju s obiteljskom dušom, a da je to tako znat ćemo po tome jer ćemo biti ispunjeni životnom energijom, mirom, ljubavlju, stvaralaštvom i osjećat ćemo duboko u sebi da je naš život doista naš i da ga živimo uz punu podršku i ljubav svojih predaka.
Autor: mr. sc. Tihana Malenica Bilandžija
