U svijetu gdje se slava i glamur često prikazuju kao jedina mjera uspjeha, prava priča leži u jednostavnim, ljudskim trenucima. A nitko to ne zna bolje od naše Sevke. Umjesto blještavila pozornice, Instagram je preplavila slikom u predivnoj plavoj haljini, no ono što je raznježilo srca njezinih pratitelja nije bila moda, već priča o prijateljstvu, odrastanju i povratku korijenima.
View this post on Instagram
“Put se odmotava k’o dugi sivi šal…”, citirala je Seve, a zatim otkrila razlog pomno odabrane modne kombinacije – 35 godina mature! Zamislite maturalnu večer nakon 10, 20, 30 godina… A ova je, prema Severininim riječima, bila prekrasna “maturalna večer od 35 godina” s “divnim malim ‘kretinosima'”, tj. “doturima, ambasadorima, profesorima u muzičkoj, književnim nakladnicima, gitaristima, pedijatrima, neurokirurzima, povjesničarima, dirigentima, novinarima i svim ostalim zanimanjima u kojima su najbolji”. Ona je, skromno, bila “maskota” generacije.
View this post on Instagram
Počelo je “redom plača, redom smija”, prvim grljenjima i mjerenjem “di smo, ‘ko se rastavija, ‘ko se sastavija, ‘ko je puka”. Glavni razlog okupljanja bila su kraljevska lica njihovih profesora, njih 12, koji su ih, više od znanja, naučili što znači prijateljstvo, poštovanje i kritičko mišljenje. S duhovitošću su gledali na njihovu zaigranu mladost, a s ponosom su od njih napravili dobre i pametne ljude. Upravo se ta priča, o tome da je Seve “ostala čovjek”, širila, a njezina skromnost i ljupkost obilježile su večer.
View this post on Instagram
No, među svim pričama, jedna je posebno dotaknula srca. Seve se, prisjećajući se prijateljstva, sjetila svoje preminule prijateljice Marice Karuze, koja je tragično stradala 1991. godine. Njoj je napisala pjesmu ‘Prijateljice’, koja je trebala glasiti “Hej Marice, moja prijateljice…”, pokazujući koliko je važno pamtiti one koji su nas zadužili i ostaviti ih u srcu, kao dio priče.
Nakon emotivnog dijela, slijedio je i onaj duhovit. Muzičari, koji su bili na čelu s najboljim razrednikom prof. Zvonom Novakovićem, zapeli su u liftu na putu do krova hotela. Nakon 20 minuta agonije, “klaustrofobije i lomljivih prstiju”, spasio ih je slučajni gost hotela, Nijemac. No, kad je gore “zaorilo ‘Ništa kontra Splita'”, sve su u smijehu zaboravili.
Rastanak je bio tužan. U šest ujutro, “uz smij i plač, s najljepše rive na svitu”, sabirali su dojmove. “Šaka suza, vrića smija, ča je život vengo fantažija”, zaključila je Seve, dokazujući da slava ne može zamijeniti iskrenu sreću koju nosi povratak među drage ljude, gdje je jedina valuta ljubav, prijateljstvo i humor.
