Talijanski film 70-ih bio je sve samo ne dosadan, a jedna žena u tom razdoblju radila je pravi kreativni kaos – u najboljem mogućem smislu. Riječ je o Lina Wertmüller, redateljici koja je svojim filmovima šokirala, nasmijavala, provocirala i natjerala publiku da razmišlja.
Prepoznatljiv zaštitni znak? Velike naočale s bijelim okvirima. Legenda kaže da ih je imala čak pet tisuća rezervnih pari. A kada bi počela pričati o filmu, društvu i politici – to je bila prava bujica ideja, stavova i provokacija. Nije čudo da ju je jedan kritičar opisao kao “ženski ekvivalent ljetnog pljuska”. Upravo takvi su bili i njezini filmovi: glasni, živopisni, puni impulzivnih likova i neobičnih, ponekad beskrajno dugih naslova.
U programu je osam filmova iz vrhunca njezine karijere, a izbor je zamišljen kao savršen uvod u opus autorice koja je 70-ih godina pomicala granice filma i društvenih tema.
Tko želi upoznati taj vatromet filmske energije, ima odličnu priliku. U Kino Kinoteka od 18. ožujka do 3. travnja održava se ciklus “Lina Wertmüller: Seks, politika, ljubav, anarhija”, koji donosi osam filmova iz vrhunca njezine karijere. Ideja je jednostavna: mali uvod u opus jedne iznimne autorice – i poziv na raspravu, jer Wertmüller nikada nije snimala filmove koji publiku ostavljaju ravnodušnom.
Prije nego što je počela režirati, radila je kao asistentica legendarnom Federico Fellini na kultnom filmu 8½. Taj susret otvorio joj je vrata u svijet filma, a ubrzo je snimila i svoj prvi dugometražni film The Lizards, nagrađen na festivalu u Locarno Film Festival.
Pravu međunarodnu pozornost privukla je filmom The Seduction of Mimi, u kojem se sudaraju seks, politika, ljubav i društvene kontradikcije – teme koje će je pratiti kroz cijelu karijeru.
U njezinim filmovima često se sudaraju sjever i jug Italije, ideologije, tradicija i modernizacija. Likovi su snalažljivi, ponekad i moralno upitni, ali uvijek nevjerojatno živi – spremni učiniti gotovo sve da prežive. Zbog toga su je jedni proglašavali feministkinjom, a drugi reakcionarkom.
Njezin stil bio je sirov, groteskan i pomalo bezobrazan, što se dijelu kritike nije sviđalo. No publika je prepoznala ono najvažnije – energiju, humor i hrabrost da se govori o ozbiljnim temama bez dociranja. Wertmüller je vjerovala da su gledatelji dovoljno pametni da sami donesu zaključke, čak i kada su potpuno drugačiji od onoga što je ona zamislila.
Njezini filmovi i danas imaju onu rijetku kvalitetu – sposobnost da iznenade, šokiraju, nasmiju i potaknu raspravu. I možda je baš zato pravo vrijeme da ih ponovno otkrijemo.
više o programu pronađite na stranici Kino Kinoteka
