U srijedu, 16.10., obilježiti ćemo sedamnaest godina otkako nas je prerano napustio pjevač, ali prije svega humanist i izniman čovjek, Toše Proeski.
Toga jutra, 16.10.2007., kao da je sve zaista stalo.
Teško je i danas nakon toliko godina pronaći riječi utjehe, jer svi će se složiti u jednome, još puno toga je bilo pred mladićem anđeoskog glasa.
Kao i svake godine do sada, njegovi sugrađani i brojni štovatelji, obići će njegovo posljednje počivalište.
U nedjelju 13.10. sa početkom u 10h u Makedonskoj pravoslavnoj crkvi (Nova cesta 178 u Zagrebu), biti će misa, a nakon čega će biti održan i spomen parastos.
Samoj misi prisustvovati će makedonski maratonci, koji će toga dana biti u Zagrebu, a već sljedećeg dana otići u Novu Gradišku.
Tamo će u čast Toši Proeskom upravo u ponedjeljak krenuti 17. Maraton ljubavi ispred Elektrotehničke škole, a predviđeno je da maratonci 16.10., u srijedu oko podneva stignu na groblje Gumenje, u Kruševo.
Ni za života, ni danas, ne postoji čovjek koji za Tošu nije imao samo pohvale. Njegove riječi, ‘Ne želim da mi skidate kapu, samo želim da se ponosite mnome.’, ostati će zauvijek urezane u srcima svih koji su ga osobno poznavali, te brojnih obožavatelja i štovatelja, koji su ga zavoljeli kroz njegovo glazbeno djelovanje.
A ovoga puta možemo se prisjetiti pjesme ‘Igra bez granica’ autora Miroslava Rusa, u Tošinoj izvedbi
p>
I danas, sedamnaest dugih godina kasnije, Tošine riječi ‘Ve Sakam Site’ (Sve Vas Volim), pokazuju koliko je veliko srce imao skromni mladić, koji je svojim djelima uvijek nesebično pomogao onima kojima je bilo najpotrebnije. Nakon svih ovih godina, samo možemo zaključiti..
ZAUVIJEK TVOJI, POTPISUJEMO!
