U Makarskoj je ovih dana teško ne naletjeti na tragove nečijeg sna. Nisu to klasični snovi, oni koji se sanjaju zatvorenih očiju, nego oni koji se žive – u bojama, detaljima i prostorima koji vas natjeraju da stanete, fotkate i kažete: “Ovo ima dušu.”

Iza tog osjećaja stoji Sanja Granić. Žena koju mnogi zovu “mama”, neki “tetka”, a neki je pamte po jednoj maloj, posebnoj “škrinjici”. Danas je, s razlogom, najčešće oslovljavaju – SANJArica.

 

SANJArica nije samo ime obrt. To je Sanjin način razmišljanja, pogled na svijet. Sanja se bavi uređenjem interijera i eksterijera, osmišljavanjem tematskih događanja i dekoracijom prostora koji traže nešto više od lijepog – traže karakter. Kod nje nema kiča ni pretjerivanja, ali ima boja koje se usude biti drugačije, detalja koji iznenade i one ležernosti koja prostor učini živim.

Makaranima je odavno poznata po istančanom osjećaju za estetiku, ali šira publika ju je posebno zapazila kada je prolaz od rive prema Trgu Tina Ujevića pretvorila u jedan od najfotografiranijih kutaka grada. Bez pompe, bez velikih najava – samo s idejom i srcem.

Put do vlastitog posla nije bio brz ni lagan. Sanja je završila školu za modnog menadžera u Zagrebu, ali njezina potreba za stvaranjem počela je puno ranije – još u djetinjstvu, kad je, kako sama kaže, imala neodoljivu potrebu “nađiđati” sve oko sebe. I sebe, i kuću, i prostor. Taj poriv nikad nije nestao, samo je s godinama dobio oblik i smisao.

Ime SANJArica došlo je spontano, gotovo usput, u trenutku kad je trebalo ispuniti papirologiju, a snovi su već bili spremni za realizaciju. Poticaji nisu dolazili iz prve, ni iz druge, ali treći put – jesu. I tad je priča stvarno krenula.

Danas iza sebe ima uređenja hotela poput Slavie u Baškoj Vodi i Biokova u Makarskoj, restorana Gastrodiva i niz manjih, ali jednako važnih projekata. Prije svega toga, godinama je vodila mali dućan u kojem je spajala lokalne umjetnike i vrhunsku kvalitetu – mjesto zbog kojeg je nadimak “škrinjica” ostao živ i danas.

Iza kreativnosti koju danas živi, stoji život koji je nije mazio. Sanjino odrastanje obilježili su gubici, tišine i rane koje ne nestanu same od sebe. Majka je otišla rano, braća su odrasla daleko, a sigurnost je pronašla uz baku, djeda i oca. Ljubav koju je dobila od njih bila je čvrsta, tiha i bezuvjetna – i upravo iz nje kaže naša Sanja crpi snagu i danas.

Teški trenuci nastavili su se nizati i u odrasloj dobi, uključujući i ozbiljnu zdravstvenu borbu njezina supruga. No Sanja je jedna od onih žena koje ne ostaju u mraku. Ona iz boli uzme lekciju, iz krize snagu i stvori nešto lijepo.

Možda zato ljudi u Makarskoj Sanju doživljavaju kao “mamu”. Ne samo zato što je majka, nego zato što oko sebe stvara osjećaj doma.

SANJArica je došla tiho, kroz prostore koji pričaju priče, detalje koji imaju smisla i kroz ženu koja je odlučila svoje snove živjeti, a ne odgađati.

A sve ono loše? To, kaže, pamti samo ponekad – u bilješkama za neku buduću knjigu. Ostalo pušta. Jer sada je vrijeme za sanjarenje.

Foto: Nevena Crljen