Novo istraživanje mozga sugerira da je prevladavanje ljubavnog bola slično borbi s ovisnošću, tvrdi jedna od prvih studija koja istražuje mozak osoba koje su nedavno doživjele ljubavni brodolom i imaju problema kako se s tim pomiriti. Dakle, oni koji neutješno pate zbog propale ljubavi možda za to imaju biološki razlog.
Muškarci i žene slomljenog srca, gledajući fotografije bivših partnera, aktiviraju regije u mozgu povezane s nagradom, ovisnošću, kontrolom osjećanja, te osjećajem vezanosti i fizičkim bolom i tugom, Utvrdili su naučnici.
Rezultati možda razjašnjavaju zašto je nekim ljudima teško preboljeti prekid i zašto se, u nekim slučajevima, ljudi ponašaju ekstremno, uhode partnere, ubiju ih, počine samoubojstvo. Romantična ljubav je zavisnost. To je snažna, divna zavisnost kada sve ide dobro, ali prestrašna zavisnost kada stvari krenu loše. Naučnici špekuliraju da odgovor mozga na ljubavno odbijanje ima evolucijsku osnovu. Dijelovi mozga odgovorni za romantičnu ljubav nastali su prije puno milijuna godina da bi se naši preci mogli fokusirati da, sa samo jednom osobom u isto vrijeme, počnu proces razmnožavanja.
Kad je vaša ljubav odbijena, izgubili ste najveću nagradu u životu, a to je partner za stvaranje potomstva. Kad nas ostavi osoba koju još volimo, sistem mozga se aktivira tako da nam pokušava pomoći da vratimo voljenu osobu pa se na nju fokusiramo, čeznemo za njom i pokušavamo je opet pridobiti.
Svi sudionici studije bili su u vezi prosječno dvije godine, a dva mjeseca su prošla od prekida. Na “Passionate Love Scale” mjeren je intenzitet njihovih osjećanja. Pokazalo se da je gledanje slike bivše ljubavi stimuliralo regiju mozga koja je uključena u motivaciju i nagradu. Prethodne studije su pokazale da je to regija aktivna kod ludo zaljubljenih ljudi.
Ima smisla, ako ste sretno ili nesretno zaljubljeni, još ste zaljubljeni. Studija pokazuje da se aktiviraju i druge dvije regije mozga koje su povezane s intenzivnom zavisnošću od kokaina i cigareta te je zabilježena pojačana aktivnost u regijama mozga odgovornim za fizički bol i tugu.
Naučnici su došli i do nekih dobrih vijesti u vezi s onima koji su odbačeni, čini se da vrijeme liječi bol. Što je više vremena prošlo od prekida, bilo je sve manje aktivnosti u regiji mozga povezanoj s vezanošću.
Regije mozga uključene u regulaciju emocija, donošenje odluka i vrednovanje, aktivirale su se kada su sudionici vidjeli osobu koja ih je odbila. Ovo sugerira da su ostavljeni učili iz prošlih romantičnih iskustava, vrednujući gubitak i dobitak, te pronalazili načine kako da se nose sa situacijom.
Ono što je studija još utvrdila sugerira da razgovor o proživljenom iskustvu, umjesto tugovanju u tišini, pomaže i ima terapeutski učinak. Za mozak je zdravo o tome iskustvu pričati umjesto se izgubiti u očaju i povlačiti se u sebe. O situaciji treba razmišljati aktivnije i raditi na tome kako se s njom nositi. Osim toga, moramo znati, da uvijek postoji osoba s kojom možemo ostvariti kontakt i vezu, kakvu si priželjkujemo.
M.Z.
