Olujni vjetar koji je puhao velikom jačinom širom Hrvatske te od Slavonije do Dalmacije proteklih dana prouzročio velike probleme diljem države, donio je i veliku materijalnu štetu u nekim dijelovima zbog lomova debelih grana, a ponegdje, i iščupanih stabala.
Analizu uzroka koju su napravila izlomljena stabla u mnogim hrvatskim gradovima, uzrokujući materijalnu štetu većih razmjera, napravio je Fran Poštenjak, prvi hrvatski doktor za drveće, mladi poduzetnik iz Jastrebarskog i vlasnik tvrtke Arboring.
Uslijed sve izraženijih efekata klimatskih promjena ovakvih scenarija će na žalost biti još te je prema nekim modelima evidentno da bi ovakve vremenske neprilike trebale biti češće i sve jačeg intenziteta, ali rješenja ima. Rješenja problema nalaze se u integriranom multidisciplinarnom pristupu gdje je osnovno da se da se uvaže sve potrebe urbanih stabala kako bi se ona kvalitetno uklopila u urbane prostore.
Gradski prostori, za razliku od šumskih, odlikuju se zabetoniranom površinama i zbijenim tlom koje nije u mogućnosti podržati adekvatan rast i razvoj stabala. Također, u odnosu na šumske prostore dolazi do povećanja temperature što utječe na povećanu evaporaciju i ovo malo vode što se uspije zadržati u oskudnim urbanim tlima brzo ispari. Iz tog razloga urbana stabla u periodu vegetacije nerijetko pate od nedostatka vode i prestaju rasti što im uvelike onemogućava prilagodbu na aktivnosti kohabitantnih organizama tj. štetnika. Prvenstveno kukci i gljive truležnice mogu na taj način napraviti značajne štete na stablima koje nekada postaju i nepopravljive tj. dovode do odumiranja stabla. Nadaje, u urbanim prostorima dolazi do uklanjanja organskog ostataka (lišće i grane) koje svojim raspadanjem služe kao izvor hranjiva nizu organizama koji žive u suživotu sa stablom te prijeko potrebnih elemenata koji služe u izgradnji drvnih tkiva.
Kod adekvatnog planiranja urbanog zelenila potrebno je imati na umu dimenzije odraslih stabala svih vrsta koje čine grupe stabala kao i njihove potrebe za kvalitetnim ne sabijenim tlom. Uz to treba voditi računa o tome kakva će biti dugoročna interakcija među individualnim stablima kako bi se izbjegla kompeticija među krošnjama stabala za nadzemnim prostorom. Upravo takvi odnosi mogu rezultirati razvojem grana koje, ako izostanu zahvati adekvatne njege, mogu potencijalno prouzrokovati lomove i raskole.
Na kraju potrebno je napomenuti da je proaktivna i kvalitetna njega stabala ključ u smanjenju rizika od lomova stabala ili njihovih dijelova, no za to nam trebaju adekvatno educirani kadrovi koji kvalitetno mogu izvršiti i pripremu i vođenje radnih zadataka te što je najvažnije, izvođenje zahvata njege na stablima. Naši gradovi su značajno potkapacitirani sa stručno educiranim kadrom u domeni arborikulture iz jednostavnog razloga što trenutni gradski proračuni nemaju mogućnosti zapošljavanja novih educiranih kadrova koji se pojavljuju na tržištu rada. Uz korištenje EU investicijskih programa za razvoj zelene infrastrukture moguće je zaustaviti trenutni odljev educiranih ljudi iz domene arborikulture u druga zanimanja i značajno unaprijediti kvalitetu izvođenja radova, a posljedično i sigurnost inventara oko urbanih stabala.
Konstantnim usavršavanjem i cjeloživotnim obrazovanjem i primjenom stečenih znanja i vještina moguće je izbjeći negativne posljedice neadekvatnog izvođenja orezivanja stabala kojima se značajno povećava rizik od lomova i grana i izvaljivanja urbanih stabala. Također, potrebno je biti svjestan činjenice da zemljanim radovima uz samo deblo stabla dolazi do značajnog oštećenja korijena te da je sanaciju potrebno prepustiti iskusnim kadrovima te ako uopće dođe do zadržavanja stabla potrebno je slijediti upute rehabilitacije koja je često financijski vrlo zahtjevna. Neprimjerenim zahvatima aktivno trošimo ionako limitirane resurse- ljudski rad i strojeve, a rezultati rada su skraćivanje životnog vijeka stabla te smanjenje koristi koje stablo daje u svoj neposredan okoliš.
Na žalost, rezultati nevremena pokazuju nam manjkavosti našeg djelovanja i razotkrivaju što možemo napraviti kako bismo poboljšali zdravstveno stanje naših urbanih stabala i sigurnost naših sugrađana koja bi svima trebala biti na prvom mjestu – zaključuje Fran Poštenjak.