8. srpnja 2024. – Desetljećima su bili zatvoreni za vanjski svijet, ali zahvaljujući iračkim vlastima zaduženim za zaštitu povijesne baštine, ekipe svjetskih arheologa ponovno su otkrile zaboravljene gradove Ninivu, Larsu i Lagaš u drevnoj Mezopotamiji – ili barem ono što je od njih ostalo nakon 30 godina pljačke. Rezultate njihovih istraživanja koja koriste modernu tehnologiju možete pogledati u dokumentarnom filmu Ponovno otkrivanje Mezopotamije, koji 12. srpnja u 21:00 premijerno emitira Viasat History. U ovom članku istražujemo prve kanale sagrađene na svijetu i nastanak prvih gradova.

Tragovi Mezopotamije prvi su put otkriveni u 19. stoljeću. Između rijeka Tigris i Eufrat nalaze se ruševine desetaka gradova koji prethode drevnim grčkim, rimskim i egipatskim naseljima: ti su gradovi bili kolijevka ljudske civilizacije. Međutim, u posljednjih 30 godina ratovi nisu samo izolirali te gradove od vanjskog svijeta, nego su neke od njih i uništili.

Stoga su na lokaciju pozvane ekipe kako bi ih obnovile i otkrile blago koje je ondje još uvijek zakopano. Jedan od tih gradova je Niniva, sjedište asirskog kraljevstva, čiji je velik dio još uvijek zakopan u tlu. To je područje prekriveno rovovima koje su za sobom ostavile islamske postrojbe, što je izazvalo veliku štetu, ali i donekle olakšalo iskapanja. Ubrzo su u jednom od takvih rovova pronađene stotine isklesanih ploča. To je prvi put od 19. stoljeća da je u Ninivi pronađeno takvo nalazište. „Bio je to trenutak euforije”, rekao je jedan arheolog. „Arheolozi ponekad prožive cijeli život, a da ne nađu nikakav pisani materijal.” A sad su otkrili stotine jedinstvenih artefakata; te ploče ne sadrže administrativne zapise, nego pjesme i vjerske tekstove.

Iskapanja su nastavljena i u sumerskom gradu Larsi, koja je temeljito opljačkana u posljednjih 30 godina. Arheolozi su na nalazištu pronašli mnogo svježe iskopanih jama, ali nisu bili obeshrabreni, nego su odlučili potražiti još blaga. Nakon mapiranja lokacije otkrili su da je taj 4000 godina star grad, koji se danas nalazi usred pustinje, nekoć imao cijelu mrežu kanala. Voda se u Larsu dopremala iz 60 kilometara udaljenog Tigrisa, a čak su pronašli i način kako vodu podići do razine grada. Na mjestima gdje bi nailazili na uzbrdice jednostavno su prilagođavali širinu kanala da bi voda ubrzala i „uspela” se na zapreku.

Kanali su postojali i u 5000 godina starom Lagašu, jednom od prvih gradova u povijesti, koji se nekoć nalazio na području močvara i voda; no kako se okoliš tijekom stoljeća mijenjao, ljudi su bili prisiljeni prilagoditi se. Dok je voda nestajala, trebalo je pronaći rješenje kako je dovesti onamo, a zemljište je trebalo opremiti sustavima za umjetno navodnjavanje. Premda su stručnjaci dugo vjerovali da je urbanizacija bila rezultat umjetno navodnjavanog poljoprivrednog zemljišta i naseljavanja ljudi oko njega, najstariji sumerski gradovi zapravo su postojali i prije nego što su ljudi naučili upravljati vodama. To je bila samo stvar potrebe.

Sva ta nova otkrića pripovijedaju brojne priče o postojbini civilizacije, koju nakon 30 godina ratovanja napokon možemo ponovno otkriti kako bismo stekli nove spoznaje o prvim gradovima na našem planetu.