Na prvi pogled mogla bi proći kao jednostavna drvena kuća za odmor. Ima kosi krov, vidljivu konstrukciju i zelenilo koje joj se približilo toliko da se više ne zna završava li ondje vrt ili počinje dom.
A onda uđete i shvatite da ova kuća na Krku baš i ne priznaje pravila na koja smo navikli.
U njoj gotovo nema klasične podjele na dnevnu sobu, blagovaonicu i niz prostorija s unaprijed određenom namjenom. Umjesto zidova koji govore gdje se mora kuhati, sjediti ili odmarati, prostor ostaje otvoren i mijenja se zajedno s ljudima koji u njemu borave.
Drvena kuća nalazi se u Klimnu na otoku Krku, na parceli okruženoj raskošnim mediteranskim parkom. Projekt potpisuju arhitekti Idis Turato, Josip Mičetić i Nikola Štefanac.
Zamišljena je za povremeni boravak, u ritmu u kojem se život tijekom ljeta ionako ne odvija samo unutra. Ujutro se traži hlad, poslijepodne otvoren prostor, a večera se preseli u vrt i traje sve dok posljednja osoba ne prizna da je ipak postalo kasno.
Brojni ulazi, natkriveni dijelovi i prijelazni prostori brišu granicu između kuće i prirode. Osnovne funkcije poput kuhinje, kupaonice, spremišta, kamina i saune smještene su u manje drvene cjeline, dok je ostatak prostora slobodan.
Danas ondje može biti stol za objedovanje, sutra mjesto za druženje, a prekosutra kutak za dugo poslijepodnevno drijemanje.
Posebna priča počinje izvan kuće. Mediteranski park nije uređen kao jedna velika dekorativna površina, nego kao niz različitih zelenih ambijenata.
U njemu se izmjenjuju palme, agave, bambus, lavanda, pinije, borovi i hrastovi. Neki dijelovi stvaraju gustu hladovinu, drugi se otvaraju prema suncu, a na pojedinim mjestima kuća se gotovo potpuno izgubi među biljkama.
Umjesto jedne velike terase koja bi trebala služiti svima i za sve, oko kuće su nastala manja mjesta koja se biraju prema dobu dana, položaju sunca i raspoloženju.
Arhitekti ovaj pristup nazivaju „radikalnom normalnošću“. Kuća ne pokušava biti spektakularna samo kako bi dobro izgledala na fotografiji. Njezina je ideja jednostavnija: omogućiti ljudima da se u njoj osjećaju slobodno.
I možda upravo zato djeluje toliko posebno. U vremenu u kojem svaki kutak doma mora imati ime, funkciju i savršeno složen jastuk, ova kuća jednostavno ostavlja prostor životu.
