U sarajevskoj Osnovnoj školi “Šejh Muhamed ef. Hadžijamaković” već pet godina živi jedan poseban stanovnik. Mačak Mirza ondje je pronašao ono što svako biće treba – sigurnost, pažnju i osjećaj da pripada. On nema zadaća niti matematike, ali ima lekcija koje se pamte cijeli život.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Sve je počelo zahvaljujući spremačici, svima poznatoj teti Sabihi, koja je Mirzu dovela pred školu vođena jednostavnom, ali velikom mišlju – ondje gdje ima djece, ima i srca.
“Nikad neće biti gladan, uvijek će imati nekoga oko sebe”, bila je njezina vodilja. I bila je u pravu.
Od tog dana Mirza je postao dio školske svakodnevice. Učenici, nastavnici i zaposlenici brinu o njemu, hrane ga, maze i paze kao ravnopravnog člana zajednice. Ima svoju kućicu i stalno mjesto za jelo, a veliki odmori često su nezamislivi bez njega – jer Mirza ih redovito provodi okružen djecom, u igri i maženju.
Posebnu brigu o njemu preuzele su nastavnice biologije i engleskog jezika koje su mu osigurale kućicu i vode ga redovito veterinaru, kako bi bio zdrav i zbrinut. Njegova dobrobit nikad nije prepuštena slučaju.
S vremenom Mirza je prerastao u simbol škole. Djeca o njemu pišu, pričaju, crtaju, a čak je dobio i vlastitu pjesmu – napisao ju je nastavnik bosanskog jezika Kerim Fejzagić, dirnut načinom na koji je cijela škola otvorila srce jednom malom, dlakavom biću.
“Nisu zatvorili oči, nego su mu dali toplinu, sigurnost i dom”, poručio je.
Podršku cijeloj priči dala je i direktorica škole Emina Hrnjić, istaknuvši kako životinje imaju izuzetno pozitivan utjecaj na djecu – uče ih odgovornosti, empatiji i brizi za druge. Stariji učenici posebno ističu kako Mirza pomaže najmlađima, prvašićima, da se lakše prilagode školskom okruženju.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
U svijetu koji često zaboravlja stati i pogledati oko sebe, ova škola pokazala je kako male odluke mogu stvoriti velike priče. Mirza možda ne zna čitati ni pisati, ali je djecu naučio jednoj od najvažnijih lekcija – kako biti čovjek.
Ovaj mačak je maskota sarajevske škole ali i podsjetnik da svijet stvarno može biti lijep i da empatija počinje u malim stvarima. Da djeca koja nauče voljeti životinje, sutra znaju voljeti i ljude.
Možda ne znamo ime svakog učenika koji je prošao tim hodnikom. Ali znamo da će se mnogi, kad odrastu, sjećati baš njega. Mačka koji ih je naučio kako se voli tiho, iskreno i bez očekivanja.
I to je, bez sumnje, najljepša lekcija od svih.
