U vremenu kad se često priča o uspjehu, lijepo je vidjeti trenutke kad se on zaista i nagradi – i to onaj koji dolazi iz laboratorija, knjiga i neprospavanih noći uz istraživanja.
Program L’Oréal i UNESCO ove je godine imao poseban razlog za slavlje – punih 20 godina inicijative „Za žene u znanosti“ u Hrvatskoj. I kao šlag na tortu, stigle su i četiri nove dobitnice koje dokazuju da znanost itekako ima žensko lice.
Ovogodišnje laureatkinje su Mia Mesić, Nikolina Račić, Rafaela Radičić i Anđelina Šekelja Mašić – četiri mlade žene koje su svojim radom zaslužile priznanje (i vrlo konkretnih 5.000 eura potpore, što nikad ne škodi, pogotovo kad su u pitanju znanstveni projekti).
Svečanost u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu bila je sve samo ne klasična dodjela nagrada. Spoj znanosti i umjetnosti dao je večeri poseban šarm – od opernih tonova do baletnih pokreta, sve je nekako podsjećalo da iza ozbiljnih titula stoje stvarni ljudi, strast i priče koje nisu nimalo “suhe”.
Kroz dva desetljeća ovaj je program nagradio čak 78 hrvatskih znanstvenica – što zvuči impresivno, ali još je važnije ono između redaka: stvaranje zajednice, podrške i vidljivosti u svijetu gdje žene još uvijek moraju napraviti koji korak više da bi bile jednako primijećene.
Jedna od nagrađenih, Mia Mesić, bavi se razvojem održivih materijala za buduće tehnologije – što zvuči kao nešto iz znanstvene fantastike, ali zapravo je vrlo konkretan doprinos svijetu kakav tek dolazi. I da, upravo takvi projekti često počinju tiho, bez reflektora, ali uz puno upornosti.
Cijela priča oko ovog programa nije samo o nagradama – više je o poruci. Onoj da znanje ima vrijednost, da trud nije nevidljiv i da iza svakog uspjeha često stoji cijela mala mreža ljudi koji guraju naprijed kad je najteže.
Dvadeset godina kasnije, „Za žene u znanosti“ nije samo inicijativa – postao je mali pokret koji podsjeća da budućnost ne dolazi sama od sebe. Netko je mora osmisliti, istražiti i – usput – preživjeti sve one eksperimente koji nisu uspjeli iz prve.
