„Za lijepom ženom ćemo se na trenutak katkad osvrnuti.
Šarmantna žena ostavlja u nama sliku koja nas još dugo prati.”
(Graff)
Stoljećima se slavi ljepota. Ona nadahnjuje glazbenike, o njoj se pišu pjesme, iz nje se rađaju najiskreniji stihovi, najljepša slikarska djela, u njeno ime su se vodili ratovi…. Kroz stoljeća njen se pojam mijenja, pretvara, ali uvijek vlada našim životima…
Živimo u užurbanom svijetu; nemamo vremena za sebe, a kamoli za druge, sve više gradimo površne odnose, dok računala i mediji vladaju našim životima i nameću nam, bili mi toga svjesni ili ne, ideale i principe.
U tom svijetu, imam dojam da je ljepota postala samo jedan estetski segment, opće postavljeni ideal kojem težimo. Brinemo se sve više vanjštinom, postajemo njome opsjednuti.
Žene su lijepe ako su mršave, imaju lijepe grudi (nebitno jesu li prirodne ili ne), savršena bedra, lijepu dugu sjajnu kosu (sa ili bez ekstenzija), mesnate izazovne usne, izbijeljene zube, duge (umjetne) nokte… I još ako je to sve skupa upakirano trendi brendiranom odjećom, s fancy detaljima, onda su stvarno lijepe i u trendu!
Za muškarce također postoje kriteriji “ljepote” , od uvježbanog tijela, održavanog, u novije vrijeme po kozmetičkim salonima, brendirana odjeća i obuća, te dakako, neka jurilica zavidnog izgleda.
No, jesmo li to doista mi?
Čini se da su danas takvim „ljepoticama i ljepotanima” otvorena sva vrata. Mogu, bez puno truda, talenta i škole, postati glumci, pjevači, zabavljači, voditelji… i na taj način se određuju opet oni ideali koji će odgajati našu djecu, i krug se zatvara.
No ako ponovno pročitamo citat sa početka ove priče, uočiti ćemo pojam šarm i njegov trajniji učinak na promatrača.
Kako to postići, kako nadograditi vanjsku ljepotu, koja je dohvatljiva svakome tko za to ima sredstava? Gdje je tajna konstanstnog uspjeha, čak i onda kad godine mladosti i zrelosti prođu?
Vjerujem da svi naslučujete odgovor, da, šarm je unutarnja ljepota osobnosti, dopadnost, prijemčljivost na prvi pogled, zračenje koje nije samo urođeno već se može i usvojiti, naučiti ukoliko postoji želja za tim. Dakako da recept nije niti jednostavan niti lak, no zasigurno je čvrsto vezan za općeniti stav o stilu života, načinu ponašanja, odgoju, pa čak i školovanju, što nije ključna činjenica.
Postoji niz tehnika unutarnjeg samorazvoja od afirmativnih do meditativnih, kontemplativnih. Za sve tehnike je najvažnija stvar da smo iskreni prema sebi, tu gdje to možemo realizirati u potpunosti, u samome sebi. Ovdje ne moramo stvari niti uljepšavati niti dodatno kritizirati. Iz te pozicije unutarnje iskrenosti naša realna slika o nama samima može se početi stvarati. Tada nećemo biti ono što nismo, već ćemo potencirati pozitive onoga što jesmo i uživati u tome. Kada drugi počnu primječivati kako uživamo u svojim vrlinama i nenametljivo ih pokazujemo, pokušat će nas u tome slijediti. A kada još primjete da smo i mane transformirali u nešto od čega ne bježimo, već pokušavamo ispraviti ih u pozitivnom smjeru, te se s njima odnositi na humorističan način, zasigurno će to kod svih pobuditi znatiželju, interes i zanimanje, kako smo to postigli, da se osjećamo i zračimo sretno, da vladamo sobom i okolinom, da smo šarmantni.
Takav unutarnji “sjaj” vanjsku “šminku” učinit će još ljepšom , privlačnijom i što je ne manje važno, neće nam je biti potrebno u mjeri u kojoj smo je do sada koristili. Sasvim je sigurno, da ćemo na taj način dosezati ispravnije, iskrenije i lakše prečke na društvoj ljestvici kojima realno težimo.
M.Z.
