Josip Novaković, jedan od naših najcjenjenijih i najistaknutijih književnika sa stranom adresom, predstavio je u zagrebačkom Galleria Business Centru zbirku priča „Ljudi“, koju je sa engleskoga preveo Saša Drach.
„Knjiga je nastala na temelju tekstova koje je Novaković godinu dana objavljivao u Jutarnjem listu zbog čega sam bio upoznat s njezinim sadržajem“, otkrio je novinar Jutarnjeg Ivica Buljan i dodao: „Veselili su me tekstovi dok sam ih objavljivao u magazinu, a sada, vidjevši ih objavljene sve na jednome mjestu, bio sam sretan, ali i ponosan. Bilo je zanimljivo vidjeti kako su složeni likovi i mislim da je zbirka trebala biti objavljena kao knjiga zbog vrijednosti i važnosti koje su ti tekstovi doprinijeli magazinu a sada i knjižarama i knjižnicama“, rekao je Buljan.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Zbirka priča donosi četrdeset portreta njegovih poznanika i prijatelja sa svih strana svijeta, ljudi koji bi se na prvi pogled možda učinili dosadnima, ali, kad ih se bolje promotri, postaju i zanimljivi i neobični, i po tome što i kako misle, i po tome što rade ili ne rade. „Novaković ovom zbirkom dokazuje da na naš život ne utječu samo osobe s kojima provodimo puno vremena već i poznanici, prolaznici ili oni koje smo usput susreli“, smatra Buljan. „Istaknuo bih da je autor ovom zbirkom naglasak stavio na to da svaki život i svaka situacija imaju vrijednost i da život anonimnih ljudi treba zabilježiti. Ne morate nužno biti popularni da bi vaše priče bile važne“, dodao je Buljan.
Novakovićev je stil poseban: nižući ove vrlo zanimljive portrete, gotovo po matrici, kao da ispisuje vježbe pisanja i opisivanja, kao da čitatelju sugerira da se i sam okuša u nečemu sličnom, upozoravajući da ljudi kao tema postaju zanimljivi tek kad se na njih na pravi način obrati pozornost. „Novakovićevi tekstovi su čisti, u njima nema zlobe. Oni su ispričane s velikom simpatijom i toplinom“, zaključio je Buljan.
Autor nas na neki način kroz ove pripovijesti uči da zanimljivi karakteri nisu samo oni kompleksni ili poznati junaci kakve znamo iz velikih romana, nego da i ljudi oko nas mogu itekako postati zanimljivi.
„Glavna vodilja za vrijeme pisanja zbirke bili su mi ljudski karakteri“, istaknuo je Novaković i dodao kako nema nezanimljivih ljudi. „Svi su zanimljivi samo što su neki samozatajni i neće svoj karakter staviti u prvi plan. Svaki čovjek ima svoju priču kao što svaka priča ima svog čovjeka. Ako se želimo baviti pisanjem priča, moramo se baviti ljudima“, rekao je Novaković.
Neobičnost je tražio kod svakog lika, a njihova su mu zanimanja također bila veoma važna. „Dosta sam pisao o piscima, slikarima, fotografima ili čak golubarima. Shvatio sam da na nas veliki utjecaj imaju svi ljudi koji nas okružuju čak i oni koje ne znamo. Pojedine ljude možemo sresti nakratko, ali njihov utjecaj može biti velik. Takvi snažni karakteri glavni su junaci moje zbirke“, dodao je Novaković.
„Nakon čitanja mojih priča želim da čitatelji dobiju potrebu biti bliskiji s drugim ljudima. Želim da smo svi kao društvo iskreniji i manje otuđeni. Ne moramo samo slušati što ljudi govore, nego i gledati što rade“, zaključio je Novaković.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
