On je mislio da je to samo još jedan sladoled.
Ona je vjerovala da je to samo još jedna pjesma.
Ali onda je došla Stracciatella. Ne bilo kakva – nego Premisova, jedina koja ima okus kao prvi poljubac iza ferala i miris borova nakon juga.
Jer budimo realni – postoji stracciatella… i postoji ona zbog koje padaš na koljena, onako, dramatično, s osmijehom. I dok Domenica i Ante Cash pjevaju o ljubavi koja se ne da ukrotit, Premis servira onu pravu stvar – kuglu emocije umotanu u vaniliju i komadiće čokolade koji krckaju kao srce na godišnjem.
Ova pjesma? To nije samo hit. To je soundtrack za one koji su umjesto razuma odabrali žlicu.
Jer kad ti upadne žlica u Premisovu stracciatellu – gotovo je. Ne trebaš ni stihove, ni filtere, samo nekoga da kaže:
“Bog mi te je da, i ničega me nije strah.”
A što se tiče ljubavi – ona ne pita je l’ ima smisla.
Baš kao i Premisova stracciatella – nije obična i nije za svakoga.
Ona je posebna, prava, neponovljiva.
Ona koja ne trpi kopije, jer zna koliko vrijedi.
Zato, ako ste mislili da vas je ljeto već oduševilo – pričekajte da probate ovu stracciatellu.
Jer ovo nije pjesma o bilo kojoj sladolednoj fantaziji.
Ovo je oda Premis klasici – kraljici među kuglama.
I zato:
Možeš ti slušat sto pjesama,
ali kad svira Stracciatella – i kad je iz Premisa – znaš da je to TO.
I da, Nediljka je slatka.
Ali Premisova stracciatella?
Slatka, hladna i opasna!
