Početak škole roditeljima obično donese povratak ranom ustajanju, domaćim zadaćama i jutarnjoj potrazi za bilježnicom koja je još sinoć „sigurno bila ovdje“. Ellu Dvornik ovoga je puta iznenadilo nešto drugo – količina školskog materijala koju njezina šestogodišnja kći mora ponijeti za samo jedan dan nastave.
Ellina mlađa kći Lumi ove je jeseni krenula u prvi razred, a petkom u rasporedu ima četiri predmeta. To možda ne zvuči posebno zahtjevno, sve dok se ne prebroji što se sve za ta četiri predmeta nalazi u njezinoj školskoj torbi.
Deset knjiga i šest bilježnica.
Ella je pratiteljima pokazala cijeli sadržaj torbe i otkrila da je zapravo nosi ona jer je, kako je napisala, torba veća od njezine prvašice.
Kako se za četiri predmeta dođe do šesnaest komada školskog materijala? Samo za Hrvatski jezik Lumi treba radnu bilježnicu iz dva dijela, udžbenik iz dva dijela, radnu početnicu i još dvije bilježnice.
Nakon što je sve pobrojala, Ella je svoje mišljenje sažela u jednu riječ: „Bolesno.“
A teško je vjerovati da se brojni roditelji neće složiti s njom. Velike torbe koje djeci gotovo prekriju cijela leđa već su godinama uobičajen prizor pred školama, dok roditelji sve češće preuzimaju ulogu službenih nosača udžbenika, bilježnica, pernica, papuča, boca s vodom i svega ostalog što bi jednom prvašiću moglo zatrebati tijekom nastave.
U Ellinu domu počele su i one druge školske radosti zbog kojih roditelji vrlo brzo shvate da s djecom i sami ponovno kreću u školu.
Starija kći Balie zamolila ju je za pomoć s domaćom zadaćom iz matematike i postavila joj naizgled vrlo jednostavno pitanje: kako se zove ravna crta?
Umjesto brzog odgovora, Ella je uz zamišljenu fotografiju poručila: „Idem izmeditirat ovo.“
Jer gradivo možda jest namijenjeno djeci, ali dovoljno je nekoliko domaćih zadaća da se roditelji počnu ozbiljno pitati koliko se uopće sjećaju vlastitih školskih dana.
Ellina objava otvorila je pitanje koje roditelji postavljaju već godinama: moraju li djeca doista svakodnevno nositi toliku količinu knjiga i radnih bilježnica?
Digitalni sadržaji, ormarići u školama i bolja organizacija materijala često se spominju kao moguća rješenja, ali prizori učenika s torbama koje izgledaju teže od njih samih i dalje nisu nestali.
A dok se ne pronađe bolje rješenje, mnogi će roditelji očito nastaviti raditi upravo ono što radi i Ella – nositi torbu umjesto djeteta i usput ponovno učiti matematiku.
Koliko knjiga i bilježnica vaši prvašići svakodnevno nose u školu? Nose li svoju torbu sami ili ste i vi postali njezin službeni nosač?
