Ako se i vi svaki put zgrozite kad čujete svoj glas, niste jedini. Averzija prema vlastitom glasu toliko je uobičajena da je za nju uveden stručni termin: suočavanje s vlastitim glasom.
Zašto je to tako? Kad pričamo primamo zvuk svog glasa prenesen vanjskim putem, odnosno protokom zraka, te zvuk prenesen unutarnjim putem kroz kosti. Takav provod zvuka kroz kosti dostavlja bogate niske frekvencije koje nisu sadržane u zvuku provedenom putem zraka. Kada čujemo svoj snimljeni glas bez tih frekvencija, zvuči nam viši i drugačiji. Tako da je razlog zbog kojeg ne volimo svoj snimljeni glas taj što on ne zvuči onako kako očekujemo.
Imamo odbojnost prema vlastitom glasu zbog raskoraka koji se događa između onoga što čujemo i naših očekivanja. Dodaje da naš glas igra veliku ulogu u formiranju identiteta te zbog toga svatko od nas osjeća nelagodu kad shvati da mu glas nije onakav kakvim ga zamišlja.
Naša osobnost je skrivena u našem glasu
Suočavanje s vlastitim glasom ne javlja se samo kao rezultat razlika u očekivanoj frekvenciji, nego glas otkriva aspekte naše osobnosti koje možemo u potpunosti sagledati tek nakon što čujemo snimku. Primjerice ljutnju, neodlučnost, tugu…
Dvojezični ljudi koji su naučili drugi jezik nakon 16. godine života, izrazili su više neugodnosti kad su čuli svoje glasove snimljene na svom prvom jeziku.
Malo je vjerojatno da su drugi u jednakoj mjeri kao mi iznenađeni visinom tona našeg glasa, a još je manje vjerojatno da oni promatraju naš glas na isti način kao mi. Mi nemamo običaj kritički promatrati tuđe glasove tako da je vrlo izvjesno da jedino mi sami razmišljamo o vlastitom glasu
M.Z.
