Koliko puta vam se dogodilo da vas je nešto tako jako povrijedilo da niste mogli suzdržati suze, a osoba koja vas je trebala utješiti vam je rekla: “NEMOJTE PLAKATI”!
Nikada nisam shvatila zašto to ljudi govore, pa zar se ne osjećamo bolje kad pustimo te suze i kad se isplačemo. A zašto ne smijemo plakati? Jeli to toliko ružno za vidjeti? Jeli zločin plakati? Pa tuga se liječi suzama, suze su te koje čiste našu dušu, misli i tijelo! Jesu li suze sramotne, jesu li naši osjećaji sramotni?
Zar je loše prihvatiti da smo tužni, očito imamo razloga za to, a tijelo se liječi upravo na način da odtugujemo, a plakanje je sasvim prirodna pojava, čak i poželjna.
I kada vas netko sljedeći put pita zašto plačete, slobodno mu recite da to vaše suze znaju i to vam je dovoljno. Sjetite se kada vidite dragu osobu da plače samo da joj ponudite rame za plakanje, to je sve što joj treba u tom trenutku.
Jer prevelika tuga koju je teško izreći, biti će isplakana u suzama! Negdje sam pročitala da se suze sastoje od 1% tekućine i 99% osjećaja. Ono što vaše usne ne mogu reći, govori vaše srce kroz suze!
Ne znam kako vi, ali ja svako malo plačem, čak i na crtiće:), a o filmovima bolje da i ne pričam.
Jeste li gledali Devdas? Jedan od onih filmova za koji morate pripremiti hrpu maramica. Njihova ljubav je bila tako velika i nevina, ali njegova majka je imala druge planove…. Nakon što mu njegova bogata obitelj zabrani da oženi ženu koju je oduvijek volio, Devdas Mukherjee utjehu nalazi u alkoholu i prostitutkama kako bi smanjio bol. I kad je već kasno za sve, poručuje svojoj ljubavi da želi od nje još samo to da kada bude umirao, da bude uz njega:(
Ovdje možete pogledati zadnju najtužniju scenu, pa da ste od kamena proplakati ćete.
Ana Mišić
