Žene su čudesna bića. Ne govorim to zato jer sam i ja jedna od njih, ali ako samo na tren razmislimo, stvarno jesu. Spremne žrtvovati sebe za dobrobit drugih, bilo da je to njen suprug, djeca, obitelj ili prijatelji.
Stoički podnose sve što život stavi pred njih, i apsolutne su pobjednice u izvršavanju svakodnevnih poslova koji su im zadani.
Osim toga, svaka od njih spremna je zapostaviti sebe u potpunosti, kada naiđe na onog pravog. Ništa više nije bitno, osim njega. Dat će sve, riskirati prijateljstva, samo da može biti pored njega, u njegovom zagrljaju.
No što ako to prođe?
Što ako shvati da on nije bio vrijedan njenog vremena, njenog žrtvovanja. Što ako joj ne pruži dovoljno pažnje, ne usreći ju onako kako bi trebao…Žena tada sebi ipak postaje važnija.
Upravo ona, koja te voljela više od sebe same, postaje hladna, postaje joj svejedno gdje si, što radiš i nalaziš li se sa drugom.
Ona slatka ljubomora koja se javila u početku, koja je bila uvijek prisutna, onako za svaki slučaj, nestala je. Ugasila se. Postaje joj svejedno, nije više ljubomorna.
Desi li se to, znači da ljubavi nema. Ugasila se, i ona jednostavno prestaje da voli.
Počinje planirati svoj život dalje, no to ne uključuje tebe. Ona dalje bira svoj put, sama. Bez tebe, bez muškarca zbog kojeg je zaboravila da postoji, zbog kojeg je zapostavila prijatelje, zbog kojeg je zaboravila na sebe.
Kada joj postane svejedno, ti si taj koji je izgubio bitku, jer ona je i dalje snažna, onakva kakva je bila prije nego si je upoznao. Spremna se dati muškarcu koji će je voljeti, cijeniti i poštivati malo više od tebe. A on će za uzvrat dobiti će ženu, lavicu, koja je spremna boriti na život ili smrt da bi tebe zaštitila. Dobit će zaigrano nasmijano dijete kojem nitko ne može odoljeti. Dobiti će krhku princezu koju je potrebno štititi od okrutnog svijeta. Dobit će kraljicu koja će njegov svijet okrenuti naglavačke, i za njih više ništa neće biti kao prije.

Ana-Marija Karakaš