U zadnje vrijeme dosta putujem. Na prvi pogled djeluje lijepo i zanimljivo, no vjerujte da su svi aerodromi vrlo slični, kao i svi hoteli i taksiji. Ono što čini razliku su ljudi, neke vam je draže vidjeti od drugih i to je jednostavno tako. Postoje oni u čijem se društvu osjećate ugodno i bez obzira što pričali, koliko se dugo niste vidjeli, gotovo ništa se ne mijenja, prijateljstvo uvijek ostaje čvrsto.
Najčešće posjećujem metropole, prvenstveno radi posla i automobili koje primjećujem po cestama me često tjeraju da preispitam svoje poimanje krize. Vjerujte, ne pale se samo Hrvati na njemačke automobile, cijela Europa ih prihvaća kao statusni simbol, a nerijetko je na sjedalima trokrake zvijezde, (mercedesa), mlađahna djevojka vrlo izraženih oblina i oskudne odjeće. Da ne bi bilo zabune, govorimo o automobilima cca 100.000 EUR naviše. Možda auto toliko troši da ona nema za odjeću nakon što se natoči gorivo pa zato nosi kratke suknje i jako dekoltirane majice? Šalu na stranu, još otkako sam bio klinac, oduvijek su uz dobre i skupe automobile išle lijepe djevojke. Kada sam skupio lovu za prvi novi auto, niti u jednom salonu ili katalogu dodatne opreme nisam vidio “silikonizirani model cca 23 godine, gotovo uvijek prisutan na mjestu suvozača”.
Često sam se zapitao kako takve priče završavaju. Kada se kupi novi auto, mijenja li se i oprema? Što ukoliko ona na subotnjoj kavi u Kavkazu primjeti bolji i skuplji model automobila koji on vozi i izlazi sam iz njega? Kreće li odmah u akciju ili čeka neko vrijeme da se uvjeri kako je sjedalo suvozača trajno nepopunjeno, pa tek tada radi … nemam ni sam pojma što? Vjenčaju li se ikada oni?
Koliko mudar moraš biti da bi vjerovao kako je žena koja je pala na statusni simbol u obliku skupog automobila spremna biti vjerna cijeli život? Vice versa, koliko ona mudra mora biti da vjeruje kako je lik kojem je takva žena uletjela, spreman biti vjeran cijeli život? Svjedočio sam događaju – oženjeni momak je kupio Mustang, američki automobil, istinska legenda i ikona prekooceanske autmobilske industrije. Dok su se riješili papiri, u Hrvatskoj je koštao debelo preko 50.000 EUR. Žali se on u društvu – dok sam imao BMW, nisam se mogao riješiti žena, a sada ni jedna ne kuži kakav je ovo auto pa mi ni ne prilaze!?
Znam da će mnogim ženama biti namjera iskomentirati kolumnu pišući kako su one neopterećene automobilima, satovima, mobitelima i sl. Štedite prste i tipkovnice, neće proći ovaj puta. Ovo što sam opisao se događa svaki dan, svaki sat, svaki trenutak i ponavljat će se, možda u drugom obliku, no svakako hoće. Šala za kraj – sjede oženjeni muškarac i njegova ljubavnica u BMW-u M5. Tri su mjeseca u strasnoj vezi, on sav neraspoložen prije nego će ući u hotel kaže: “Super mi je s tobom, seks je fenomenalan, osjećam se 15 godina mlađe uz tebe, no moram ti nešto priznati”. Njoj se javlja grč u želucu, osmijeh nestaje s lica, no pita ga: “Hajde reci, što god bilo, nekako ćemo riješiti”. On spušta glavu i jedva izusti: “Oženjen sam već 7 godina i imam dvoje djece …”. Ona ne vjerujući što je rekao pogleda u njega i kaže: “Idiote jedan kako si me uplašio, ja sam mislila da ćeš mi reći kako je BMW na leasing!”.
Poruka kolumne – svakako je važno koliko je konja pod haubom, no još je važnije koliko ih ima u kabini.
