Svaki grad na ovom svijetu ima ono nešto što će vam svatko napomenuti da jednostavno morate vidjeti.
Klanjam se onom tko si je dao truda i pisao vodiče za putovanja, isto tako i onima koji ih slijepo slijede, ja nisam jedna od tih.
Nikada u životu nisam kupila nešto što bi mi trebalo davati smjernice već svaku rutu odredim sama i oslanjam se na vlastite instinkte.
Priznajem, izgubila sam se bezbroj puta, hodala po istoj ulici nekoliko puta i divila se svaki put kao da sam tamo prvi put, potpuno nesvjesna da isti dan hodam treći put istim smjerom.
Obožavam komunicirati s ljudima, snalaziti se, gledati lijevo i desno i pogađati, zaustaviti se i pitati gdje je nešto i tu i tamo onako spontano od pitanja produžitu u neki super provod s tom istom osobom koju sam par sati prije samo pitala gdje da idem nešto pojesti.
Volim živjeti život van okvira, neopterećena, volim stati i osjetiti miris grada, energiju ljudi, podići pogled visoko i uživati u arhitekturi, sitnicama koje su melem za dušu, koje ću pamtiti uvijek na spomen grada u kojem sam bila, volim se zaljubiti u sve gdje jesam i ne odlazim dok i zadnju šansu ne iskoristim.
Volim se osjećati kao pauza u vremenu, zaustaviti se usred gradske gužve i osjetiti ljude kako prolaze, slušati strane jezike i upijati ljepotu trenutka, volim se diviti svemu onome što nitko ne doživljava dok slijepo gleda u mapu grada, volim detalje, oblike, šareno i toplo, volim sebe kako volim grad punim srcem i grlim sve pokraj čega prolazim u mislima koje mi ostaju zauvijek.
Volim iskoristiti svaki komadić koraka koji napravim i čuvati ga za sebe onako kako samo ja znam.
Toliko je lijepih slika u mojoj glavi sada u ovom momentu, i iako je iza mene mnogo poslikanih slika, volim tu i tamo izvući sliku iz memorije i uživati u njoj, jer jedno je fotografija u ruci, a drugo ono što pamtiš.
Grad koji je ostavio i ostavljati će još dugo dojam u mom srcu je meni najmiliji grad na svijetu, grad kojem nećete ostaviti drugu šansu već grad u koji ćete se zaljubiti kao dijete u tako željenu igračku, moj mili, najmiliji Dubrovnik.
Eto me sada u njemu, po sto i neki puta ušetala sam u njega sa toliko strahopoštovanja, posebnom dozom ljubavi koju čuvam svaki puta kada se u njega vratim, grad koji me učini nevjerojatno sretnom i ispunjenom da o njemu nikada neću moći prestati pisati.
Svaki puta kada prođem istom ulicom uhvatim nešto novo, nešto još ljepše i draže, grad u kojem su ljudi posebno lijepi i dragi, žene najelegantnije na svijetu, muškarci toliko snažni i važni, a djeca vesela kao da je svaki dan u svakom trenutku svugdje besplatan sladoled.
Moram li spominjati meni tako šarmantan dubrovački naglasak, koji se svaki put kao jedna odlična imitatorica trudim pokupiti i nema mi ljepšeg nego zorom se buditi, pogledat na stari grad sa funjestre (prozora) i zaželit gradu dobro jutro, nafigurat se (urediti) i kao prava šinjorina niz skale sa beškotinom (kolačić) u ruci poć u Grad na kaficu.
Eto par slatkih za po gradu:
– ke nova (što ima novoga)
– spenza (kupovina)
– saket (vrećica)
– tunđela (jastuk)
– balat (plesati)
– butiga (trgovina)
– pantarul (vilica)
– gospar (gospodin)
– kočut (tvrdoglav)
– peskarija (ribarnica)
Špica sezone je naravno ljeti kada je grad pun turista, prolaznika, mladih i starijih, sve rase svijeta se slijevaju kroz Stradun 24sata dnevno, života ne nedostaje, naprosto je savršeno.
Ne mogu vam opisati silnu sreću koja me preplavi kada već u Zagrebu postanem svjesna da putujem za Dubrovnik, kada u zračnoj luci čujem objavu da se otvara izlaz za polazak na let, kada se pale motori zrakoplova i kada znam da ću kroz manje od sat vremena biti u Ćilipima.
Naravno, treba uzeti u obzir ako bura umiješa prste da postoji mogućnost slijetanja u Split, i da me možda čeka par sati vožnje autobusom do Dubrovnika, ali iskreno sve je to zaboravljeno onog trenutka kada moje nožice kroče kroz Pile na Stradun, žilu kucavicu našeg bisera, prelijepog Dubrovnika.
Duboko udahnem zrak tog dragog grada, bacim pogled za sreću na Veliku Onofrijevu fontanu na kojoj uvijek možete popiti vode na jednoj od 16 otvora ili poprskati nekoga tko vam je blizu, ali ne smijem do vode prije nego li prođem kroz Pile i mahnem čarobnoj tvrđavi Lovrijenac koja je točka na i svjetski poznatih Dubrovačkih ljetnih igara dok preko puta ako gledamo prema Srđu, ponosno stoji kraljica zidina, famozna tvrđava Minčeta, njezina kruna izgrađena je davne 1319. godine i bila je to prva kula podignuta na sjeverozapadnom djelu zidina.
Svakoga upozorim, tako ću i vas, Stradun zna biti vrlo sklizak, tako da pokušajte izbjeći izlizanu obuću jer ako niste dobar klizač, kockice bi vam mogle pokvariti planove koje ste zacrtali u svojim planerima.
Placa ili Stradun mjesto gdje sve počinje, prostire se na dužini od 298 metara, i sigurno leži između vrata od Pila (zapadni ulaz) i vrata od Ploča (istočni ulaz).
Nađete li se na Stradunu izmedu 19.30 i 21. 30h i začujete bubnjeve kako strogo u ritmu bubnjaju kroz Stari Grad, nema razloga za paniku, Gradska straža tradicionalno prolazi svoju svakodnevnu rutu od ulaznih vrata Pila do Ploča, a ukoliko ste zaboravili staviti sat na ruku ili vam se ugasio mobitel, vrijeme će vam pokazati 31 metar visok Gradski zvonik u koje vrijedno sate otkucavaju poznati zelenci Baro i Maro, i u čitavo to vrijeme budno oko Orlanda koji će vas čuvati.
Uzmite si vremena da doživite svaki milimetar te divne ulice u kojoj možete vidjeti sve ljepote grada, ali i biti viđeni, jer to je mjesto gdje sve počinje i završava, naravno ako si dopustite da završi jer ta ulica i taj grad žive vječno.
Neponovljiva palača Sponza, crkva svetoga Vlaha, Orlandov stup, Knežev Dvor, milijun slatkih lastavica u letu koje stručno love komarce tako da ih u ljeti gotovo nikada nema, stoga preparate protiv uboda insekata slobodno ostavite kod kuće.
Na svakom koraku dvije, tri mačke čuvaju svoja mjesta i čekaju slasne zalogaje u brojnim restoranima koji se nalaze uzduž cijelog Starog Grada i moj zaključak je taj da gdje je najviše mačaka tamo je najbolje stati i pojesti slastan zalogaj.
Ono što svakako morate probati:
- dubrovačka rožata (http://www.gastro.hr/blog/dubrovacka-rozata-6734)
- arancini (http://www.gastro.hr/chef-savjeti/uradi-sam-domaci-arancini-5668)
- fritule (http://zena.hr/recept/dubrovacke_prikle_fritule/956)
- bruštulane mjendule (http://www.damijenestoslatko.com/slatko/usecereni-bademi-brustulani-mjenduli/ )
- kotonjata (http://www.coolinarika.com/recept/kotonjata-ili-sir-od-dunja/)
- šporki makaruli (http://www.coolinarika.com/recept/sporki-makaruli/ )
Dubrovačku deliciju koju nisam stavila na ovaj popis zaslužuje priču za sebe.
Naime, od mog prvog dolaska u Dubrovnik, iskreno sam se zaljubila u taj specijalitet, u to mjesto gdje se služi njegovo veličanstvo, u vlasnike tog istog mjesta na koje se ljudi vraćaju i opet i ponovo sa osmjehom na licu i istinskom željom za slasnim zalogajem božanstvenog sendvića.
O buffetu Škola napisana je i pjesma, (http://dubrovniknet.hr/novost.php?id=15025#.Vhl1auztmko ), to je moje prvo i nezaobilazno mjesto na koje odlazim baš svaki puta kad uđem u grad, a nalazi se sa lijeve strane u malenoj toploj Antuniskoj ulici na broju 1, gdje već dugi niz godina postoji.
Srdačni vlasnici Gospar Milo i Gospođa Dinka ugostit će vas kao da ste njihova djeca, topli i mirisni kruh koji svakoga dana sa toliko pažnje i ljubavi sprema moja divna Dinka, pršut i domaći sir iz ulja, salata od poma, uvijek hladno pivo i odlično vino, to je mjesto za koje će vam svatko tko je u Dubrovniku bio reći da ga morate posjetiti.
Tu sam kao doma, tu se pričaju stare priče, tu se voli i ljubi, na njihovim sendvićima su odrasle mnogo generacije koje se uvijek veselo vraćaju na jedan ili dva za van, to je mjesto gdje ako sjednete nećete požaliti, dapače, to će možda i vama kao i meni postati mjesto broj jedan u gradu.
Dubrovnik nudi iz godine u godine sve bolje restorane, ponuda je ogromna i ukoliko ne poznajte lokalne šefove teško ćete odlučiti gdje sjesti, a pri tom se i dobro najesti.
Evo popis provjerenih restorana i njihovi specijaliteti:
–konoba Aquarius (Ulica Kneza Damjana Jude, savršen vrt u hladovini tik uz zidine, riblje plate i pizza su odlične, cijene solidne, a osoblje srdačno, veselo i toplo, tu sam stalno jer ima fantastičnu energiju, a gazda je proputovao cijeli svijet tako da imam o čemu pričati uz kapljicu dobrog vina. Po izlasku iz restorana ugledat ćete meni jako dragu Porporelu koja je omiljeno okupljalište mladih Dubrovčana te mjesto gdje se održavaju brojni koncerti i utakmice vaterpola, tu se možete i okupati, a i škicati lokalne komade).
– Restoran Lokanda Peskarija (samo pogledajte video, sve će vam biti jasno, http://www.mea-culpa.hr/ , uz odličan pogled i more, crni rižot i salata od hobotnice su moj najdraži izbor).
–Restoran Kamenica na samoj Gundulićevoj poljani je mjesto gdje ćete svaki dan ugledati dugačak red za stol, jasno je, traži se mjesto više. Kamenice su njihov specijalitet, uzmite ih što više, nećete pogriješiti.
–Oyster i Sushi bar Bota, odmah uz stepenice dubrovačke katedrale ima zbilja odličnu ponudu hrane, obzirom da sam veliki ljubitelj sushi-a i probala sam ih zaista svuda po svijetu, ovaj je na ljestici jako visoko, moja preporuka.
–Restoran Dubravka uz genijalan pogled na tvrđave Lovrijenac, Bokar i Minčetu nudi solidnu ponudu ribljih i mesnih jela i odlične kolače.
–Restoran Pupo ima mladog i jako zgodnog šefa kuhinje, uz mnoge turiste koji svaki dan pune stolice u restoranu, ovdje vrlo rado baš kao i u Festival dolaze mladi Dubrovčani željni odličnih zalogaja i još boljih kapljica vina.
Vinske liste su na oba mjesta odlične, i veliki plus su mladi glazbenici koji svaku večer čine čarobnijom uz svoje zavidne glasovne mogućnosti.
–Taverna Sezam je jedna posebna priča, tu se zalogaji tope u ustima, savršena ponuda za doručak, isto tako i za ručak, a tek večera…svakako svratite bar na čašu vina jer vrt u kojem se nalazi restoran je ravan bajci.
–Restoran Srđ se smjestio na samom vrhu Srđa i sa njega puca veličanstven pogled na Dubrovnik i sve ostale divote koje se nalaze u blizini mog dragog grada. Sam pogled zalogaju daje topliju notu, a i dolazak gondolom na vrh ostavlja dojam kao da se na izletu, impresivno zaista.
Restoran Sv. Jakov svake sezone bude pun kao šipak, zbog svoje lokacije na prekrasnoj plaži Sveti Jakov, udaljen svega 3 kilometara od Starog Grada ostavlja dojam pravog godišnjeg odmora. To je mjesto gdje se gušta, gricka se sir iz uja, pršut ili frigane lignje, ništa komplicirano, baš za hedonizam što volim jer sam kao prava lavica ovisna o uživanju.
–Trebinje, znam da nije Dubrovnik, ali iz Dubrovnika se polazi i želim sa vama podijeliti radost koju sam doživjela kad sam shvatila gdje sam i kako mi je lijepo. Jedan jedini i neponovljivi restoran u Trebinju za koji znaju svi, a ne zna nitko.
Volim to tako napisati jer tu se vrte janjci kao na traci, sve miriše na luk i finu hrskavu koricu, peku se i janjci pod pekom, a i krumpiri, a i kruh, ajme to je mjesto gdje moji lički korijeni podivljaju kao hormoni tinejdžerima.
Vi koji volite jake pečenke, nemojte ovo propustiti jer isplati se zaista iznajmiti i auto ako treba i doći probat ovu poslasticu za fina nepca.
Volim dobro pojesti pa bi mogla pisati još dugo o svim mjestima na kojima sam nešto pojela, ali to ću ostaviti za neki drugi puta, još ću samo spomenuti jednu staru fantastičnu pekaru čiji burek od sira me svaki puta nakon ludog izlaska vrati među žive, a tek pita od jabuke koja me vraća u djetinjstvo i uspomene na bakinu finu prhku pitu, neću vam napisati gdje je, pratite miris i pronaći ćete ju.
Nisam ljubitelj slatkog, osim fine prhke pite, štrudle od sira i crne čokolade, ali spomenuti odličan sladoled i palačinke u Dolce Viti moram, tamo se isto čeka u redovima i sve što nude je zaista mljac.
Netko je spomenuo izlaske?
Da, volim izlaziti, spontano plesati bilo gdje do jutra, a onda produžiti na kavicu i divit se jutru i mirisima tek probuđenog grada, loviti po Stradunu prve zrake sunca i slušati trube prvog jutarnjeg broda za Lokrum, volim se stopiti sa svim što me okružuje i poželjeti da osjećaj traje još dugo.
Gdje sjesti i uživati pa kasnije zaplesati:
–Buža je najromantičnije mjesto u Starom Gradu, osim lokacije na samim stijenama i zvukove valova, ovdje možete gledati avione kako slijeću i zvijezde kako padaju, ima ono nešto!
–Jazz Cafe Trubadur svi znamo, braća Brešković su vlasnici i voditelji ovog divnog lokala u kojem možete svaku večer slušati vrhunske live svirke i biti u središtu događanja.
–Gradska Kavana Arsenal je fino i elagantno mjesto gdje se možete buditi uz jutarnju kavicu, ili pak opustiti uz ugodnu glazbu i čašicu onog što volite.
–Galerie i Casablanca su apsolutni hit za lokalce i strance, koliko god glazba koju puštaju i nije baš po mom ukusu tu je vječito krcato i poprilično zgodno za zagrijavanje.
–Fuego, East West Beach Club, Lazareti i Revelin su mjesta gdje se izlazi i gdje se pleše do zore, tko voli, a ja volim izlaziti tamo gdje glazba ne dopušta stati do fajrunta.
Ukoliko poželite odahnuti od velikih gužvi i pronaći svoj mir uvijek možete sjesti na brod koji vozi svaki puni sat i uživati na prekrasnom otoku Lokrumu.
Čim nogom stupite na taj zaštićeni rezervat osjetit ćete mirise raznolikog bilja koje dolazi iz prekrasnog botaničkog vrta, tu imate prilike šetati uz paunove čije krike možete čuti i sa obale, kupati se možete na idiličnom Mrtvom moru, na stijenama okolo otoka gdje čak i nudisti imaju svoj dio, pa tko ne želi tragove od kupaćeg kostima ima mjesto za uživanje, tu su i najljepši zalasci sunca, idiličan koktel bar, a jeste li čuli za legendarnu priču o Lokrumu, tko nije evo link (http://dubrovnikboatscruise.com/legenda-o-lokrumu/).
Za aktivnije posjetioce definitivno preporučam laganu šetnju do Gruža, zastanite na pola puta kod Boninova i bacite pogled prema ludom ponoru, poslikajte se i nastavite prema luci gdje možete fino doručkovati u jednom od brojnih restorančića pa produžite na izlet brodom na Lopud, Lapad, Šipan, Korculu, Mljet…
Za kraj ću napisati ono najvažnije što svatko u Dubrovniku jednostavno mora vidjeti, šetnja oko zidina, zbog toga ga cijeli svijet poznaje, zar ne?
Adio vam dobri ljudi!
Ana Kramarić
