Koliko god uživali u pogodnostima koje nam društvene mreže omogućuju, jednom ćemo sigurno doći u situaciju kad će nam netko reći:„hej, tu sam, pored tebe, a ne na ekranu!“ ili nešto slično.
Problem nije u društvenim mrežama, već u nama, jer one razvijaju osjećaj da ćemo nešto propusti, da će nam nešto promaknuti, da nećemo o nečemu biti informirani. Društvene mreže stvaraju ovisnost i to njihovi kreatori dobro znaju, kao i njihovi komercijalni partneri. No, kažemo opet, nije to problem, već mi sami , koliko smo spremni stvari u životu propustiti kako bi pratili kako drugi žive.
To za sobom povlači niz drugih problema, prvenstveno zdravstveni, ekonomskih, socijalnih. Priloženi video samo otkriva vrh sante.
I na kraju najvažnije je da mi sami, kao i u svemu , moramo naći odgovarajuću mjeru, koliko želimo i trebamo biti prisutni na društvenim mrežama. Ne treba odbaciti kontakt putem takvih kanala, nekima je i posao vezan za društvene mreže, ali kao i za sve, za to mora postojati vrijeme u danu, bilo poslovno ili privatno. Sigurno je ljepše otići na izlet nego gledati kako je netko bio na izletu, dok si ti prstom mastio/la ekran svog mobitela. Stvaran život nudi i stvarne emocije, a ne virtualne. Kakve god one bile, daju istinitu sliku o vama i na njih možete utjecati, dok na ove s ekrana ne možete. Ali možete ugasiti ekran.
M.Z.
