Na užarenom betonu šetnice, u srcu mjesta koje diše turizmom i životom, leži mačak. Sam, slab, iscrpljen. Ne traži puno – samo malo vode, malo pažnje, možda da ga netko pogleda i shvati da boli. Oči su mu gotovo zatvorene, tijelo mu drhti, a prolaznici ga pokušavaju ohrabriti riječima koje on vjerojatno više i ne čuje.
Građani koji su ga uočili odmah su pokušali pomoći. Zvali su, pisali, slali poruke lokalnoj instituciji jedinoj koja bi mu u ovom trenutku mogla spasiti život. Ali odgovor nisu dobili. Nikakav.
Vrata su zatvorena – baš kad je najvažnije da budu otvorena.
Dok se javnost sve više senzibilizira za dobrobit životinja, pojedine institucije koje bi trebale biti na prvoj liniji zaštite – šute.
Radi se o ozbiljnom slučaju – mačku kojem je hitno potrebna veterinarska skrb i koji se već danima nalazi u lošem stanju na javnoj šetnici, pred očima prolaznika i turista. Građani su zgroženi scenom i bespomoćnošću.
I dok satima nitko ne dolazi, mačak doslovno nestaje pred očima. A nije tek mačak – on je simbol svih onih koje svakodnevno zaboravimo, od kojih okrećemo pogled jer nam je lakše ne vidjeti.
Postavlja se pitanje: Tko je odgovoran? Zašto udruga postoji, ako u ovakvim trenucima ostaje nijema?
Ovo nije prvi takav slučaj, ali svaki je posljednji za onu životinju kojoj nitko ne pomogne. I zato više ne smijemo šutjeti.
Apeliramo na Udruge, Grad, veterinarske službe i sve nadležne: neka se odmah reagira. Mačak još uvijek diše. Još uvijek čeka.
A možda vjeruje da će netko doći.
Jer tko smo mi ako u ovakvom trenutku ne stanemo uz ono što je nemoćno? Ako okrećemo glavu od boli koja nas gleda ravno u oči?
Ne smijemo dopustiti da šutnja bude razlog zbog kojeg netko ne dočeka sutra.
Ekipa Lipadone će pratiti ovaj slučaj i tražiti odgovore. Ne zbog jednog mačka. Nego zbog svih onih čiji se glas ne čuje – osim kada mi odlučimo slušati.
