Postoje trenuci kada jedna informacija ne promijeni ono što jesi, ali promijeni način na koji gledaš sve ono što si bio.
Čini se da je Robbie Williams upravo doživio jedan takav trenutak.
Britanski pjevač otkrio je da mu je nedavno dijagnosticiran autizam. Williams, koji je već godinama vrlo otvoren kada govori o ADHD-u, tjeskobi, ovisnostima i vlastitim unutarnjim borbama, vijest je podijelio tijekom predstavljanja svoje modne kolekcije Hopeium u Londonu.
I zvučao je gotovo – rasterećeno.
Rekao je da mu nova dijagnoza „objašnjava toliko toga“, a onda je, sasvim u svom stilu, ozbiljnu temu odmah začinio humorom. Našalio se da sada napokon ima spremno objašnjenje za sve svoje neobične postupke: jednostavno će reći da je autističan.
Iza šale se, međutim, krije nešto puno zanimljivije.
Williams danas ima 52 godine. Iza njega su desetljeća svjetske slave, milijuni prodanih albuma, prepuni stadioni, ovisnosti, oporavci i godine u kojima je pokušavao razumjeti vlastiti um. Nova dijagnoza nije promijenila čovjeka koji je sve to prošao. Samo mu je, čini se, dala još jedan komadić slagalice koji mu je nedostajao.
Govoreći o ADHD-u, opisao je nešto što će mnogima zvučati poznato: kada ga nešto zaokupi, može mu se posvetiti gotovo nevjerojatnim intenzitetom. Sve ostalo? E, tu već postaje malo kompliciranije.
Upravo mu je kreativnost jedan od načina na koji svoj nemirni um usmjerava tamo gdje mu koristi. Opsjednut je stvaranjem slika, idejama i smiješnim stvarima, a dok stvara, kaže, prestaje razmišljati o sebi.
To mu je posebno važno zbog nametljivih misli s kojima se također dugo nosi. Ispričao je, primjerice, kako mu je tijekom jednog leta kroz glavu prošao potpuno iracionalan scenarij da bi njegove misli nekako mogle izazvati pad aviona. On sam svjestan je koliko takve ideje zvuče nevjerojatno, ali upravo je u tome priroda nametljivih misli – činjenica da nešto ne želimo misliti ne znači da naš mozak neće odlučiti servirati upravo to.
Williams je i ranije pokušavao pronaći odgovore. Prošle godine govorio je o Touretteovu sindromu i svojim nametljivim mislima, a spominjao je i procjenu za autizam koja tada nije rezultirala dijagnozom. Sada kaže da ju je ipak dobio.
Možda je upravo zato njegova priča zanimljivija od još jedne celebrity vijesti o nečijoj dijagnozi.
Jer dijagnoza u odrasloj dobi ne briše godine koje su joj prethodile. Ne mijenja karakter, uspomene ni sve pogreške i uspjehe. Nekim ljudima, međutim, može dati drugačiji okvir kroz koji će napokon razumjeti vlastite obrasce i iskustva.
A Robbie je već ranije vrlo slikovito opisao koliko vanjski uspjeh ponekad malo znači onome što se događa u glavi. Govorio je o tome kako čak ni stadion pun ljudi koji mu pokazuju ljubav nije uvijek dovoljan da utiša njegov unutarnji svijet.
Možda zato njegovo današnje „to objašnjava toliko toga“ zvuči važnije nego što se na prvi pogled čini.
