„Kada će napokon prohodati?“
„Trebao bi već sjediti?“
„Je li normalno da još ne puže?“

Roditeljima ova pitanja mogu zvučati kao sitnice, ali kada se počnu uspoređivati s drugom djecom, lako se pretvore u ozbiljnu brigu. Pogotovo kad mali susjed već trči po parku, a vaše dijete još uvijek ima sasvim drugačiji plan.

Ipak, nema potrebe vaditi štopericu. Svako dijete razvija se svojim tempom, pa mala odstupanja od uobičajenih razvojnih prekretnica ne znače automatski da postoji problem.

Motorički razvoj počinje puno prije prvih samostalnih koraka – od kontrole glavice, okretanja i sjedenja pa sve do puzanja, hodanja, ravnoteže i složenijih pokreta. Važno je zato gledati cijelu sliku, a ne samo jednu „veliku“ prekretnicu.

Kada ipak treba provjeriti razvoj?

Postoje situacije u kojima nije loše potražiti stručno mišljenje. Primjerice, ako dijete dulje vrijeme ne usvaja nove motoričke vještine, izrazito koristi jednu stranu tijela, djeluje neuobičajeno ukočeno ili opušteno, ima teškoće s ravnotežom i koordinacijom ili izgubi vještinu koju je već ranije usvojilo.

Važno je pritom promatrati i kako dijete nešto radi, a ne samo kada je određenu vještinu usvojilo.

Dobra vijest? Stručna procjena ne znači odmah terapiju, dijagnozu ili razlog za paniku. Ponekad roditelji nakon pregleda jednostavno dobiju potvrdu da se dijete razvija svojim ritmom i nekoliko korisnih smjernica za dalje. U drugim slučajevima preporučuje se dodatna obrada ili uključivanje odgovarajuće podrške.

Više stručnjaka, jedna jasnija slika

Upravo zato kod praćenja dječjeg razvoja važan je multidisciplinarni pristup. Poliklinika Salvea dodatno je proširila svoj tim registracijom fizijatrije, pa u praćenju razvoja djece sudjeluju pedijatar, neuropedijatar, fizijatar, fizioterapeut i edukacijski rehabilitator.

Ovisno o potrebama djeteta, stručnjaci povezuju svoja opažanja i nalaze kako bi roditelji dobili što jasniju sliku razvoja i konkretne preporuke – treba li samo nastaviti pratiti dijete, napraviti dodatnu procjenu ili uključiti određenu podršku.

Roditeljima to može biti posebno važno jer često nije lako procijeniti gdje završava individualni razvojni ritam, a počinje nešto što vrijedi dodatno provjeriti.

Nije utrka, ali vrijedi pratiti

Najvažnije je zapamtiti da se dijete ne treba uspoređivati s vršnjacima. Nije natjecanje i nema nagrade za prvo mjesto u prohodavanju.

Važno je pratiti njegovo napredovanje, nove vještine i način na koji ih usvaja.

A kada se pojavi sumnja, stručna procjena može donijeti ono što roditeljima često najviše treba – jasniji odgovor, malo više mira i, ako je potrebno, pravodobnu podršku za dijete.