Majčin dan je prošao… ali neke poruke vrijedi čitati i s malim zakašnjenjem
Realno, mame ionako nikad ne gledaju na sat kad treba pomoći, saslušati, skuhati ručak ili poslati ono legendarno “jesi jeo?”. Zato ni lijepe priče posvećene njima ne mogu zakasniti.
Majčin dan uvijek nas podsjeti na jednu jednostavnu stvar, a to je da najvažnije riječi često govorimo najmanje. One svakodnevne “hvala”, “volim te” i “tu si uvijek za mene” najčešće ostanu u mislima, između obaveza, brzih poziva i poruka koje odgađamo za kasnije.
Zato su male geste ponekad najljepši način da se kaže ono što se podrazumijeva. Jedna poruka, dječji crtež ili osmijeh mogu značiti više od najvećih poklona. I budimo iskreni, malo što može rastopiti srce kao dječji rukopis i ono slavno “mama, ovo sam nacrtao samo za tebe”.
U tom duhu, dok je grad jurio svojim tempom, a povodom Majčinog dana u Supernova Cvjetnom centru zaživio je Ornelov kutak posvećen mamama. Tamo su glavnu riječ vodili flomasteri, dječji crteži, šarena srca i poruke koje su nastajale iz potpuno iskrene ljubavi. Ornelov kutak posvećen mamama brzo se pretvorio u pravo malo mjesto emocija. Djeca su pisala poruke svojim mamama, lijepila ih na poseban wall i stvarala uspomene koje vjerojatno vrijede više od bilo kojeg skupog poklona. Jer teško je nadmašiti rečenicu poput “moja mama je najbolja jer me mazi kad sam tužan”.
Cijelu priču dodatno su uljepšali Ornel Wish i Ornel No1, mali mirisni znakovi pažnje koji su prostoru dali onu poznatu toplinu doma i osjećaj nježnosti koji svi nekako pamtimo iz djetinjstva.
Najljepši dio cijele priče ipak nije bio u poklonima ni fotografijama za uspomenu. Bio je u tim malim trenucima kada netko zastane i napiše nekoliko riječi koje se možda ne izgovaraju svaki dan, a znače baš sve.
Jer mame često ne traže puno. Samo da ih se voli. I da to ponekad naglas čuju.
