Postoje pjesme koje se ne napišu – nego se jednostavno dogode. Baš takva je i „Da neko pita“, koja je iz tinejdžerskog dnevnika Beba Balašević stigla ravno do publike, i to uz glas Mirze Selimovića koji joj savršeno pristaje.
Njihova suradnja nije pala s neba, iako zvuči kao da jest, nego je prirodan nastavak dugogodišnjeg prijateljstva i sličnih pogleda na život. Kad se takve energije spoje, rezultat teško može biti nešto prosječno – ili klikne ili ne. Ovdje je kliknulo na prvu.
Zanimljivo je da pjesma ima baš onu filmsku pozadinu. Napisana je kad je Beba imala samo 16 godina i godinama je živjela u krugu obitelji, kao mala tajna koju svi vole, ali još ne puštaju van. A onda je došao trenutak da konačno pronađe svoj put do publike. Posebnu emociju nosi i činjenica da je prvi demo otpjevao njezin otac Đorđe Balašević, dok je radio na jednom albumu. Realno, malo tko može reći da mu je tata “testirao” pjesmu – i to na takvoj razini.
Inspiracija vodi ravno u mladost i onu prvu veliku zaljubljenost. Jedan kafić u Novom Sadu, jedan dečko i jedna šesnaestogodišnjakinja kojoj srce radi prekovremeno. Sve ostalo su uspomene koje su se pretvorile u stihove.
Kad je pjesma stigla do Mirze, brzo je osvojila i njegove najbliže, što je uvijek dobar znak. Nije ostao samo na interpretaciji, nego je sudjelovao i u kreativnom procesu, pa danas pjesma nosi osobni pečat njih oboje. „Da neko pita“ nije samo novi singl, nego topla glazbena ispovijest o ljubavi i uspomenama, ona vrsta pjesme koja te malo stisne oko srca, pa se praviš da nije ništa… a zapravo se sjetiš svega.
