Možda je poznajete kao novinarku s HRT-a. Možda kao magistru psihologije. Možda kao autoricu dječje slikovnice Krakograd. A sada je Antonia Ćosić dobila još jednu važnu ulogu – postala je nova ambasadorica Mozaikove kampanje „Djeca koja čitaju postaju ljudi koji misle“.

Na tom je mjestu naslijedila rukometnog reprezentativca Filipa Glavaša, koji je publiku osvojio svojom autentičnošću, energijom i – priznat ćemo – impresivnim brojem pročitanih knjiga. Ljestvica je postavljena visoko, no Antonia joj pristupa na svoj način. Kroz šalu kaže da možda nema brkove kao on, ali ima veliku ljubav prema knjigama.

A ta ljubav nije došla preko noći. Gradila se još od djetinjstva – stranicu po stranicu.

Zahvaljujući sestrični koja je radila u knjižnici, knjige su Antoniji oduvijek bile na dohvat ruke. Kad bi je neka priča posebno osvojila, vrijeme bi jednostavno stalo. Ušuškana pod dekicom, uz lampu koja je svijetlila dugo nakon što bi svi drugi zaspali, čitala bi do kasno u noć. Sljedeći dan mnogi bi se pitali zašto je pospana, a odgovor je bio jednostavan – dobra knjiga jednostavno se nije ispuštala iz ruku.

Danas joj čitanje predstavlja onih dragocjenih pola sata u danu koje pripada samo njoj.

„To je moj mali zen. Pola sata kad se potpuno isključim iz svega i odem u neki drugi svijet“, priznaje Antonia.

Upravo zato vjeruje da djecu na čitanje ne treba nagovarati predavanjima o tome koliko je ono korisno. Puno je važnije da sami pronađu priču koja će ih povući.

Djeca će najradije posegnuti za onim što ih iskreno veseli. Ako je to Harry Potter – neka bude Harry Potter. Upravo tako počinje pravi odnos prema knjigama: spontano, radoznalo i bez pritiska.

Možda zato nije nimalo čudno da bi Antonia, kad bi barem na jedan dan mogla ući među stranice neke knjige, bez razmišljanja kupila kartu za Hogwarts. A prije svih čarolija i pustolovina, kaže, najprije bi zagrlila profesora Snapea – jer se još uvijek ne može pomiriti sa svime što mu se dogodilo.

Kad govori o knjigama i ekranizacijama, ima jedno jednostavno pravilo: prvo čitaj, pa tek onda gledaj. Da može vratiti vrijeme, mlađoj bi sebi pod ruku gurnula „Igru prijestolja“ uz poruku: „Prvo čitaj, onda gledaj.“ Jer neke priče jednostavno traže da ih prvo režira mašta.

Od djevojčice koja je noćima čitala pod dekicom do ambasadorice kampanje koja potiče djecu da zavole knjige – Antonia Ćosić svoju je priču počela pisati davno.

A sada samo okreće novo poglavlje.

Jer dobra knjiga ponekad ostane s nama puno dulje nego što mislimo. Nekad kao uspomena, nekad kao utočište, a ponekad kao početak sasvim novog pogleda na svijet.

I možda baš zato iza svake velike ljubavi prema čitanju stoji jedan mali početak:
jedna priča, jedno dijete i jedna otvorena knjiga.