You`re so vain

“You’re so vain, You probably think this song is about you….” tako pjeva naša Carly Cross već godinama. Taština, da. Gadna je to stvar, pogotovo kad dozvolite da vas preuzme.

carrieMoram priznati da sam jedno dogledno vrijeme živjela u zabludi i smatrala da su žene te koje su taštije što se izgleda tiče, te da će prije žena postavljati pitanja poput: “Kakva sam ti?”,  “Jesam ti zgodna?”, “Sviđam li ti se?” i sl. Jer, eto, meni se to stalno dešavalo s muškim dijelom populacije, što mi je u najmanju ruku bilo čudno. Kod nekih mi to stvarno nije smetalo, recimo da je postavljeno pitanje bilo umjesno i pitano u pravom trenutku, dok su kod nekih takva pitanja dočekana kao automatski turn off, a u ekstremnim slučajevima i momentalnim blokiranjem.

Pitate se zašto?! Pa kod tih, određenih osoba, mi je to mirisalo na opaki nedostatak samopouzdanja, pa hajde mi ga ti podigni, tepaj mi, komplementiraj mi, pružim mom egu pismeni orgazam. Nisam bila u stanju pružiti im to zadovoljstvo jer polazeći od sebe, koja takvo nešto nikada ne bih ni pitala, sve mi je to skupa zaudaralo na očaj (koji i nije preteško namirisati na tim mjestima). Naravno, kakva bi ja to kolumnistica bila kad ne bih imala i doušnike na suprotnoj strani (hvala dečki) koji su mi zapravo otvorili oči i rekli da im nikada, niti jedna cura nije samoinicijativno postavila takvo pitanje. Doduše jedan mi je skrenuo pažnju i na činjenicu da stvari zapravo gledam iz krivog kuta i da se tu ne radi o nedostatku samopouzdanja već o činjenici da su dečki doslovna bića i da kao takvi vole, doslovno, čuti žensko mišljenje o sebi. To me sve skupa vodi jednoj anegdoti koja mi se dogodila u mojim beskrajnim online avanturama.

Dakle za jednog razumnog čovjeka sasvim je normalno biti svjestan činjenice da se ne možete svima svidjeti to jest biti svačiji cup of tea, jer let`s face it velik broj ljudi preferira kavu. I čak i nju na tri stotine milijuna načina. Ali što kad misle da su naprosto neodoljivi ?! Koristim više od jedne aplikacije i kad sam otvorila profil na jednoj, ajmo reći, malo kvalitetnijoj, odlučila sam biti otvorenija, finija i odgovoriti svakome. Što će se uskoro pokazati kao apsolutna nemoguća misija, al’ „kvrapcu“, bar sam pokušala. Uskoro primjetim stanovitog mladića kako mi pregledava profil, a kojeg znam s jedne od prijašnjih aplikacija i koji je na toj istoj aplikaciji, momentalno, po odašiljanju prve poruke dobio košaricu. Fizički je hajde i imao prolaz, ali profil i ta uletna rečenica “Treba li ti netko da te zaljulja?” su mi bili ljigavi na kvadrat. Naravno iste sekunde kad sam vidjela da mi se nalazi na profilu prošlo mi je kroz glavu, samo mi, molim te, pliz, nemoj poslati poruku, pliz, pliz, pliz. E pa, ding, ding, ding, we have a winner, poruka je uspješno stigla na odredište. I naravno da je jednako ljigava kao i prijašnja.

Ajde Carrie obećala si, čak i u profilu, biti fina, pristojna i odgovoriti svakome, e pa eto ti sad, izvadi se iz ovog dreka. Fino i pristojno, kao što obećah, kažem mladom gospodinu da smo eto pokušali na drugom mjestu i da nije išlo, misleći i nadajući se da priča ovdje završava. Ali neeeee, stiže „gdje je zapelo?“ pitanje. Ok, cool, ti si fina i pristojna, možeš ti to, pomozi čovjeku, možda mu olakšaš. Kažem mu da je ulet koma, na što slijedi jel’ sada bolje? Kako pobogu može biti bolje kad sam ti odmah dala do znanja da me ne zanimaš, ali ok, cool, pomozi mu, viš’ da se muči. Duboki uzdah. Lijepo mu kažem da nije bolje, a plus toga ni profil mi nije privlačan. Što ne valja s profilom?! Auf. Ok, odgovoriti ću ti i na to. Kad sam ga uputila na dio koji je, blago rečeno, katastrofa, naravno da je situacija eskalirala te sam počašćena epitetima da eto nemam smisla za humor, da je samnom sigurno teško i da sam zato neuspješna i još uvijek neuparena. Dupli standardi, anyone?! Odlučila sam odigrati svoju cool ulogu do kraja te mu što mirnijim tonom pokušala objasniti da ne možemo svima biti simpatični i da to kod nas dvoje jednostavno ne funkcionira. Moram priznati da smo se razišli u šaljivom i mirnom tonu (manje-više) i više se nismo susretali. Ali da, taština je gadna stvar. Pogotovo kad si tamo kao serviran na pladnju.

P.S. Znam da svi željno isčekujete nastavak priče s Mr. Big-om međutim mladi je gospodin trenutno nedostupan, pa mi svi vi pridržite fige da se uskoro vrati i da napokon popijemo tu kavu.

Voli vas vaša Carrie.

Ostavite komentar