Svako doba donosi različite trendove, a ljudi imaju različite afinitete. Društvo se mijenja iz dana u dan, iz stoljeća u stoljeće, no neke vrijednosti su univerzalne. Nakon srednjeg vijeka, civilizacija napreduje, a kultura je poslije došla do određene stagnacije. U širokom dijapazonu životnih vrijednosti postavlja se pitanje što je to što ispunjava čovjeka i što znači biti zadovoljan u životu. U tom je kontekstu neizostavno spomenuti 1968. godinu koja je bila revolucionarna i prijelomna. Donosila je veliko obećanje. Brojni znanstvenici i umjetnici često propituju značenje čak i latinske izreke „Historiaestmagistavitae“.

Sveprisutan je i jezik kao fenomen. On određuje način kako ćemo pristupit zbilji. Hoće li to biti lirski pristup zbilji, znanstveni, popularistički, vjerski ili pak žargonski. Svaka pojedina tema zahtijeva drugačiji stil jezika ako govorimo o jeziku u pisanoj i govornoj formi. Svaki jezik je mreža pojmova kroz koju se izražava realitet. Sveprisutna je pojava gdje se u kontekstu izražavanja glagol zamjenjuje imenicom. Poznato je da glagol označava aktivnost, a imenica nešto statično. Dakle, kroz promjene u jeziku moguće je čak vidjeti i promjene u svijesti ljudi. Također, vrlo često je teško boriti s ljudskom inercijom. A čovjek je sve češće korisnik, a ne akter.

Antička Grčka iznjedrila je tekovine civilizacije koje su bezvremenske. Ono što je postavila antička Grčka nešto je neponovljivo. Postojale su čak tri vrste riječi za ljubav. „Eros“ – zanesenost ljepotom, „Agape“ – ljubav kao milosrđe i dobrota, te riječ „Filia“ kao prijateljska ljubav. Zapadni jezici nisu preuzeli tri različite riječi za ljubav što govori da se smisao izražavanja osjećaja gubi.

Postavlja se pitanje što je to neovisno od duha vremena. 50-ih godina su postojali autoriteti, famozne ’68 godine čovjek je oslobođen od autoriteta, a danas mnoštvo vapi za autoritetom. Nikad veće slobode, a nikad veće mase nije bilo. Biti duševno otvoren je univerzalna vrijednost, ali ono nešto što je posve iznad svega je biti svoj. Svako iskustvo u životu nas je izgradilo, nešto nam dalo, a nešto oduzelo. No sve je to što čini osobu. Ništa ne očekivati, a cijeniti sve. I to je ono najljepše.

Napisala: Daria Šimundić