Stara vrba zna što osjećaš!

09.07.2017. – Prošli tjedan sam se svađala s kišom. Zašto pada baš kad ja nemam kišobran, i to tako jako, zar nije mogla barem onako lijepo sipiti, a ne pljuštati kao da me kažnjava, šta sam joj ja kriva? Što sam ja više bila ljuta, ona je jače padala. A ja nikada nisam imala strpljenja čekati da prestane, uvijek sam žurila pokisnuta bez kišobrana osim kad sam bila sa svojim dedom. Deda je bio moj smiraj, moja mirna luka. Isto tako je padala kiša i grmilo je na sve strane, a moj deda i ja smo se sakrili pod staru vrbu i čekali da prestane. Nismo pričali, on nije bio čovjek od puno riječi. Tako smo bili u tišini, bez riječi, zvuk grmljavine, miris kiše, deda i ja,  i bila sam neizrecivo sretna, savršenstvo uhvaćeno pod starom mokrom vrbom. I danas volim stare vrbe, koje znaju tajnu života, onog savršenstva kad je čovjek sretan i dok pada kiša. Ee fališ mi deda, fališ mi kad pada kiša, kad dolaze obavijesti u plavim kovertama, kad me život šamara i kad ne znam na koju stranu da se okrenem, ali nada je ostala i vjera u meni, ona koju si ti posadio….i stara vrba…

Ana Mišić

6 Komentara on this article. Feel free to join this conversation.

  1. Andreja 07/10/2017 u 19:44 - Reply

    Tužna i lijepa istinita priča koju si podijelila sa nama i mene podsjeca i vraca u dane kada je i moj deda bio ziv takoder fali u zivotu i stalno ga se sjetim kako je nekada bilo jer deda je bio super i zabavan i sad mi to fali i vraca me u sjecanja i dane provedene sa dedom.

  2. Marijana 07/10/2017 u 20:58 - Reply

    Ooo,da jako poznata prica koja me vratila u osnovnu skolu i u razdoblje kada mi je dida bio ziv,stvarali smo cirkuse,pricali,zezali se i nitko nam nije bio ravan,bili smo jedno drvo,dvije grane svi ostali su bili zaperci..rado bih vratila vrijeme i kad god sam tuzna rado se prisjetim tih dana,tada nisam imala briga i sto sam imala sve smo zajedno rjesavali 🙂 otkada je on otisao,otrgnuo se i dio mene i nisam vise u potpunosti sretna mada znam da moj andjeo pazi i bdije nada mnom sa neba! Moj dida i ja,prijatelja dva,drugo vrijeme,ista sudbina! <3 🙁 :'(

  3. Željka 07/11/2017 u 9:22 - Reply

    Svaki gubitak voljene osobe je jako težak.. Osobno sam izgubila i djedove i bake i stvarno jako fale.. Suosjećam

  4. Ivana Z. 07/11/2017 u 19:42 - Reply

    Draga Ana, suosjećam sasvim… ta tupa bol, gubitak bliske osobe, praznina za koju znaš da se neće popuniti i želja da još bar na trenutak kažeš nešto što je ostalo nedorečeno, ali u srcu jako dobro znano… fališ mi dida…

  5. Karolina Tušek 07/11/2017 u 22:21 - Reply

    Suze su mi krenule na ovu pricu..nemam rijeci. Predivno, zamisljala sam svaku rijec iz price…tocno razumijem taj osjecaj <3

  6. Martina Šišić 07/14/2017 u 12:42 - Reply

    Priča je predivna i puna emocija koja su u meni probudile tugu jer mi nažalost ni jedan od deda nije živ. Mamin je umro dok je ona bila tinejdžer, a tatin je umro dok sam bila beba. Volim slušati priče kako me deda volio, kako je jedva dočekao da dobije žensko unuće i da je bio presretan kad sam se ja rodila.

Ostavite komentar