Osvojite šokantan roman o psihološkom hororu pod krinkom ljubavi kojeg je autorica pisala desetljećima!

znanje

Vanessa moja crna naziv je knjige dosad nepoznate spisateljice Kate Elizabeth Russell o psihološkoj dinamici između nadarene 15 – godišnje tinejdžerice i njezina magnetičnog, ali manipulativnog profesora. Godina je 2000. Bistra i ambiciozna petnaestogodišnjakinja, Vanessa Wye, jedva čeka odrasti. Zapliće se u aferu s Jacobom Straneom, privlačnim i prepredenim 42 – godišnjim profesorom engleskoga. 

17 godina kasnije, dok raste val optužbi protiv moćnih muškaraca, jedan obračun dolazi na naplatu. Njezin voljeli profesor Strane je optužen za seksualno zlostavljanje, a bivša učenica koja ga je optužila javlja se i Vanessi. Od tog trenutka ona proživljava pravi košmar i suočava se s nemogućim izborom: šutjeti i dalje gajiti uvjerenje da je kao tinejdžerica dobrovoljno ušla u tu vezu ili redefinirati sebe i događaje iz vlastite prošlosti. Ali kako da odbaci svoju prvu ljubav, muškarca koji ju je iz temelja promijenio i koji je i dalje neumoljivo prisutan u njezinu životu? Je li moguće da je muškarac kojeg je Vanessa voljela kao tinejdžerica – i koji se kleo da obožava samo nju – zapravo okrutno čudovište?

Knjiga prepričava cijeli njihov odnos, od početne privlačnosti koji je Strane osjetio prema Vanessi 2000. g. sve do prestanka njihove komunikacije 2017. Priča elegantno vijuga kroz vrijeme u kojem Vanessa i Strane tek započinju svoju romansu pa sve do sadašnjeg trenutka u kojem ona procesuira kakva je točno bila njihova veza i što je doista značila.

Intervju s autoricom

Autorica Kate Elizabeth Russell razgovarala je s April Umminger s Goodreadsa o desetljećima koje je provela pišući ovaj roman, o tome kako je nedavni kulturološki pokret #MeToo promijenio okosnicu radnje i ironiji koja se ogleda u činjenici da stvarni život zrcali teme iz knjige (uz nedavnu online kontroverzu i povlačenje pitanja tko uopće smije pričati priče o traumi i seksualnom zlostavljanju). 

“Tijekom istraživanja mnogo sam čitala o dugoročnim posljedicama poglavito seksualnog zlostavljanja, pa tako i o temama poput Stockholmskog sindroma i zaokupljenosti ili opsesije odnosom s vlastitim zlostavljačem. Postoji tendencija da se zlostavljaču pripisuju gotovo božanske kvalitete, poput osjećaja da nam može čitati misli ili da nas je on stvorio ili da nam je suđeno da budemo u takvom odnosu s njim. Te Vanessine karakteristike proizišle su uglavnom iz tog istraživanja”, prenosi Russell.

.Autorica je objasnila kako je pauzirala pisanje romana nekoliko godina između pohađanja Umjetničke akademije i poslijediplomskog studija, i upravo tada otkrila teoriju traume. To joj je, kako tvrdi, pružalo novi uvid u ono o čemu je već dugo pisala i dala joj akademski okvir unutar kojeg je mogla postaviti svoj rad.

“Na poslijediplomski sam studij gledala kao na način da konačno dovršim tu knjigu jednom zauvijek i obranila sam svoju disertaciju u proljeće 2018.”

Kad se u listopadu 2017. zakotrljao #MeToo pokret, već je bila u posljednjoj fazi pisanja. Imala je okvir radnje u sadašnjosti za drugu učenicu, Taylor, koja javno istupa i optužuje Stranea, ali ta se optužba sastojala se od jednog jedinog glasa. “Uzela bih pauzu od rada na knjizi i otvorila društvene mreže, to isto odvijalo se mnogo snažnije, intenzivnije u stvarnom svijetu”, prenosi.

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Znanje (@znanje.hr)


“Moj prvi instinkt bio je da ignoriram ono što se događa, usredotočim na svoje i dovršim knjigu. No onda sam shvatila da je #MeToo pokret veći od neke slavne ličnosti. Veći od Harveyja Weinsteina. Veći je od priča koje su iznosili, iz kojih se činilo kao da se naslađujemo tim jezivim detaljima zlostavljanja. Bilo je to puno više.”

Bili su to razgovori koje je autorica vodila s prijateljicama, kad bi prepričavale proživljena iskustva i otkrivale nove sličnosti u našim prošlostima. Takva vrsta autorefleksije i samootkrivenja bila je izravno povezana, tematski i eksplicitno, s radnjom knjige koju je pisala. Tada je shvatila da će se njezinu knjigu, bez obzira na sve, čitati u kontekstu tog pokreta.

 “No, u isto vrijeme, doista sam na knjizi radila jako dugo. I već sam govorila o tome, u prošlim intervjuima. Mislim da je to bilo u jednom iz 2018. godine, kad sam pričala o tome koliko sam dugo na njoj radila te kako sam kao tinejdžerica imala iskustva sa starijim muškarcima što je također utjecalo na pisanje ove knjige. Ta je informacija i prije bila javna.”

No onda se priča o njezinoj knjizi počela širiti, a njezina je pozadina činila dio te priče, stoga je postalo jasno da će morati ponovno naglasiti koliko je vremena provela radeći na njoj i na koji je način njezina tema osobno povezana sa autoricom.

Za kraj intervjua, kojeg cijelog možete pročitati na linku, autorica je izjavila:

“Poručila bih čitateljima, ili potencijalnim čitateljima, da se Vanessa moja crna bavi mnogim od spomenutih pitanja – kako bi se priče o seksualnom zlostavljanju trebale pričati, čijim se pričama vjeruje, čije su priče ušutkane. Kako se ti razgovori odvijaju na društvenim mrežama. Sve se to nalazi u knjizi. I nadam se da će je pročitati. Nadam se da će je pročitati i da će im knjiga pomoći da se odvaže razgovarati o tim temama na način da u žučnu raspravu uvlače samo likove iz romana, a ne stvarne ljude.”

Tekst i foto: Naklada Znanje

Sretna dobitnica u darivanju objavljenom 01. veljače je Ana Pandža. Molimo dobitnicu da se javi u inbox:) Hvala svima na sudjelovanju!

Midas Widget

Ostavite komentar