Oprostiti i otpustiti rane prošlosti

Opraštanjem nećemo promijeniti prošlost, ali oprostom mijenjamo  budućnost.

Negdje sam pročitala da  onaj koji ne može drugima oprostiti ruši most kojim i sam mora proć’. Svaki čovjek ima potrebu za oprostom, a oprostiti je najveći dar koji možemo dati sebi.

Čitateljice mi često pišu o ranama koje su zadobile u zlostavljačkim vezama i uglavnom su, pune  gorčine, tuge, bijesa, čak  i mržnje.

  • Mrzim ga, mrzim… ma kako da mu oprostim – najčešće je izgovorena rečenica.

Kada im pričam ili pišem o tome kako tim negativnim emocijama zapravo najviše štete nanose sebi, ne razumiju. Da, teško je razumijeti.

A ja im opetovano pričam o čarobnom ključu koji nas sve može izbaviti.

Oprostiti, oprostiti, oprostiti….

  • Pa kako si ti mogla oprostiti? Nakon svega što ti je napravio i još uvijek čini? I ne samo tebi, već i djeci? – čude se.
  • Ti nisi normalna, ja bi njemu već pokazala! – druga je najčešća reakcija. I tada počinju nabrajati. Da, ljudi su spremni na razne stvari kad su povrijeđeni i bijesni. Oprost skoro nikada nije. Mnogim ljudima to je nezamislivo.

Znam da me mnogi gledaju i ne razumiju, no i meni je trebalo dugo da dođem do tog stupnja. Biti sposoban za opraštanje. Nije lako. No što je uostalom danas lako?

Kad mi se dogodilo nezamislivo, kad sam sama, s dvoje male djece doslovno ostala  na cesti i bez stvari,  dobila sam čaroban mail u kojem je pisalo koliko je važno oprostiti, jer time čistimo  svoj život od rana iz prošlosti. Da nije bilo tragično, bilo bi smiješno, ali u tome je bilo neke simbolike. Oprostiti, ujedno znači  otpustiti rane prošlosti.  I meni je dugo trebalo da počnem živjeti taj obrazac. Dugi niz godina i ja sam živjela u gorčini, stalno iscrpljena, umorna, depresivna.

Mnogi me gledaju u čudu i odmahuju rukom. Mnogi kažu da sam totalno poludjela, jer nije baš logično oprostiti nekom tko te gazi i uništava. Logika često nema veze sa životom,  jer malo što je danas logično.

Ja se držim uzrečice koja kaže da ono što te ne ubije, to te ojača. Destruktivne veze, ma kako to besmisleno zvučalo, često su najvažnije za naš rast. To je proces koji traje, a ne događaj, pogotovo ako se zlostavljanje dešavalo duže vrijeme, no opet nije nas “ubilo”. Kako rastemo i mijenjamo se (nabolje!) sasvim je prirodno da “nadrastemo” neke ljude u životu, a posebno one koji su nas povrijedili. Stoga, otpustite negativne emocije koje vas drže u zarobljeništvu, udahnite i oprostite.

A tada  krenite u sretniji život!

Rosie Kugli

 

1 komentar on this article. Feel free to join this conversation.

  1. Jasenka Popovic 07/06/2017 u 14:07 - Reply

    Definitivno se slazem !Oprost je vazan samo zbog nas samih i da je od srca ,jasan. Nemam kaj dodati osim da svako od nas mora jako puno raditi na sebi.

Ostavite komentar