OBAVEZE KOJE GUŠE

Naši su se ženski sastanci prorijedili.Kao da su na izdisaju. Nekada nas je bilo 10 fenomenalnih cura. Sada, ako se uspijemo skupiti 2 do 3 „stare frendice“ sretne smo. Dijanu nisam vidjela mjesecima, Martinu isto. Nikolina je promijenila boju kose, Andrea smršavila 5 kila. I da ne nabrajam dalje!

Uglavnom primjećujem da moje drage prijateljice, (a i ja skupa s njima) pucaju po šavovima. Prije 15-tak godina bile smo tako pune sebe. Mlade i naivne, pune entuzijazma i sigurne da ćemo uspješno hendlati i karijeru i obitelj i majčinstvo. Svako malo pojavi se neka nova čarobna formula koja nas lobotomira kako je moguće imati sve. Odgovorno tvrdim da to nije baš tako!

Majčinstvo ili karijera? Cjelonoćni sex ili važan sastanak u 8 ujutro? Financijska sigurnost ili savršena organizacija života koja od mene zahtjeva potpunu predanost obitelji?

Mislim ako radim do 5 ili duže, kako ću obaviti kupovinu, plac, skuhati uskusan i zdrav obrok, provesti kvaliteno vrijeme s djecom, naučiti ih koječemu, prekontrolirati radne listiće i vježbati matematiku, oprati, speglati i obrisati prašinu? U taj bi raspored trebalo ugurati i mužića, jer on je ipak glava obitelji i nikako ne smije ostati zanemaren! A gdje je onda intelektualni i duhovni razvoj, pa prijateljstva, druženja i sl.? Sve su to bitni elementi i životu jedne žene, no istodobno su i polja na kojima se valja dokazivati, što znači da su neminovno izvori stresa i frustracija.

Zato drage moje prijateljice i čitateljice, mislim da je vrijeme da si priznamo kako smo si  zadale previše zadataka i da je došlo vrijeme da odaberemo prioritete. Ženama naše kulture ispran je mozak u uvjerenju da mogu sve, jer su dokazale da mogu biti isto tako dobre, ako ne i bolje od muškaraca. Mnoge od nas proživjele svu svoj život ispunjavajući zahtjeve o tome kakve bismo morale biti, a ne kakve doista jesmo. Otud dolazi i sav taj bijes i frustracija. Žene osjećaju da su primorane voditi takve živote, a posljedica takvog načina života jest kronični umor i iscrpljenost. Stavite sebe na prvo mjesto, oteretite se nekih obaveza. Zamolite muža i dječicu da ih obave, jer to je ionako, citirat ću svoju kćer, bezvezan posao. A za to vrijeme posvetite se sebi. Jer to ste svakako zaslužili!

Zašto mi poput muškaraca ne možemo imati sve? Kod njih ništa nije upitno. Vladaju stoljećima, masno zarađuju, lakše zaposjedaju udobne fotelje i potpisuju menadžerske ugovore, a pritom se ne odriču idiličnog života u predgrađu, umilne ženice i preslatke dječice, a bome, često ni ljubavnice. A o nogometu, pivici s dečkima i ostalim slobodnim aktivnostima, da ne govorim!

Rosie Kugli

 

 

Midas

1 komentar on this article. Feel free to join this conversation.

  1. Jasmina 08/21/2017 u 10:54 - Reply

    Draga Lipadona,sve to nam ukazuje da bi smo trebale mjenjati stav o zivotu. Muskarci nemaju potrebe da to rade jer se nisu prilagodavali nikome drugone nego su ostajali vjerni sebi i svome stili.
    Mi kroz godine zakljucimo da smo se prilagodavajuci nekom drugome pretvorile u osobu koju ne prepoznajemo.
    Medutim ako dovoljno zelimo mozemo to promjeniti,lagano mjenjajuci sebe i prilagodavanjem okoline na svoje novootkriveno stanje.
    Govorim to iz iskustva i zelim reci da mi zene mozemo pokrenuti i planine ako to dovoljno zelimo jer nasa snaga je neopisiva.
    Zato ne predajte se nego odredite svoje prioritete i posvetite se sebi i otkrit cete da vas i drugi vise cijene i uvazavaju…SRETNO

Ostavite komentar