U današnje vrijeme, ako govorimo o odraslim ljudima, rijetko tko ima taj luksuz da zaspe u 22 sata i probudi se odmoran u šest ujutro, nakon što mu je osam sati sna osvježilo moždane vijuge. Znači li to da smo neispavani, da patimo od nesanice? Kako si pomoći ako loše spavamo, a što napraviti ako ni lijekovi koje liječnik preporuči ne pomažu? Nesanica se javlja kod svih osoba. Možemo reći da nema niti jedne osobe koja barem jednu noć nije imala problem s kontinuiranim i nesmetanim spavanjem.
Nesanica je u današnje vrijeme uz deprivaciju sna najveći i najčešći problem koji vežemo uz spavanje. Podaci pokazuju da je otprilike 10 posto stanovništva pati od nesanice, a zabrinjavajući je porast tog poremećaja u zapadnim zemljama posljednja dva desetljeća.
Klinička slika govori da je nesanica nedovoljno kvalitetno ili nedovoljno dugo spavanje, koje idućeg dana ima negativne posljedice – osjećaj umora, razdražljivost, nemogućnost koncentracije, otežano upamćivanje… Sve ono što umoran i nenaspavan mozak ne može dobro obaviti.
Jedna noć lošijeg sna ne bi trebala nikoga zabrinuti. Ako se takve tegobe javljaju tri puta tjedno u duljini od tri mjeseca, a pritom imamo i određene psihološke, psihičke i somatske manifestacija, možemo govoriti o razvijenoj kliničkoj slici nesanice.
Nesanica se češće javlja kod žena nego kod muškaraca, a njezina pojava raste s dobi, odnosno sa starenjem. Žene su više introspektivne, više razmišljaju o onome što se događalo ili što će biti, a to su osobine koje pogoduju razvoju nesanice. Svi oni koji su skloni detaljnim analizama, perfekcionisti, pesimisti koji predviđaju negativne događaje, imaju veću sklonost razviti nesanicu.
Iako je češća pojava kod starijeg stanovništva, ona se zapravo, može razviti u bilo koje doba. Stariji ljudi imaju manju potrebu za spavanjem i snom pa zato često zamijene tu pojavu s nesanicom.
Kako si pomoći?
Koliko sati sna je potrebno našem mozgu? Ustaljeno je razmišljanje dugo godina bilo – osam sati. U neka zlatna vremena bilo je pravilo 8:8:8. Osam sati se radi, osam sati se zabavlja i osam sati se spava. Većini ljudi dovoljno je između šest i osam sati sna. Postoje ljudi kojima je dugoročno potrebno pet do šest sati spavanja… a nekima je za normalno funkcioniranje potrebno i 10 sati sna. Ali to su sad ekstremi.
Ako posumnjate da imate nesanicu, prvo treba dobro razmotriti koje su tegobe do nje dovele. Naravno da bi bilo vrlo dobro to i ukloniti. Ako spavamo s otvorenim prozorom, a ispred kuće je glasan kafić ili disko, nećemo se naspavati, ako imamo ujutro situaciju da nam ptice jako pjevaju u vrtu, ili ako nam je jako vruće nećemo se moći naspavati. Ako uklonimo te osnovne vanjske čimbenike, sigurno ćemo i spavati bolje.
Iduće treba promotriti higijenu spavanja. Do sada je bilo ustaljeno mišljenje da svakog dana treba ići na spavanje otprilike u isto vrijeme. To baš nije preporučljivo. Na spavanje je potrebno ići onda kad nam se spava. Isto kao što nećemo jesti na silu sedam puta na dan, ili nećemo piti vodu ekscesivno, nego onda kad smo žedni… na spavanje idemo onda kad smo umorni.
U slučaju da se probudite usred noći i nakon 10-15 minuta vidite da nećete moći zaspati, liječnik savjetuje kako je najbolje ustati iz kreveta. Malo prošetati po stanu, pokušati se umiriti na kauču ili fotelji. Ta kada opet osjetite pospanost tek onda bi bilo dobro otići u krevet. Također, kada se ujutro probudite najbolje je odmah ustati, a ne rastezati se po krevetu.
Time ćemo postići dvije stvari – uspostavljamo ponovo pravilan ritam uspavljivanja, spavanja i buđenja u adekvatno vrijeme. S ovim ustajanjem usred noći razbit ćemo klasične kognitivne stereotipe i krive ideje o tome da sasvim sigurno nećemo zaspati i da će iduća noć biti besana. Tako prekidamo jedan začarani krug i to radimo, ako nastavimo ležati u krevetu i dobivamo potvrdu da su te naše krive misli u pravu. Tako se prostor za spavanje, krevet, doživljava negativno, a ne kao prostor za odmor.
Kada su tablete i liječenje jedino rješenje
Ako te mjere higijene spavanja ne daju rezultate, ona bi sasvim sigurno trebalo posegnuti za lijekovima, ali naravno uz konzultaciju s liječnikom. Popularni su danas melatoninski pripravci uz sastojke poput valerijane ili kamilice. Oni se mogu nabaviti i bez recepta te mogu pomoći određenom broju pacijenata i velik broj ih uzima. Oni kojima ti pripravci ne pomognu obraćaju se svojim liječnicima obiteljske medicine – koji onda propisuju hipnotike. Ako ni to ne daje učinka onda ih šalju u Centar za poremećaje spavanja.
Ne postoji jedna univerzalna pilula za sve. Pacijenti na kliničkoj obradi prvo prolaze preglede kojima će se ustanoviti postoje li neka druga somatska (poremećaj rada štitnjače ili kardiološke tegobe) ili psihička stanja koja mogu dovesti do nesanice (bolesti ovisnosti, depresija). Naravno da treba izbaciti sva pića na bazi kofeina i teina (kava, čaj, energetski napici, cole…), navečer bi trebalo laganije večerati, a ponekad pomaže i malo toplog mlijeka.
Nažalost u Hrvatskoj se zbog široke primjene anksiolitika vrlo često događa da bolesnici dugo vremena, i po nekoliko desetaka godina, uzimaju lijekove za spavanje, odnosno za smirenje pa su zapravo razvili ovisnost o tim sredstvima.
Samo neki pacijenti, koji imaju malo kompliciraniju kliničku sliku, odlaze na cjelonoćno promatranje – polisomnografiju.
To je jedna relativno komplicirana metoda u kojoj bolesnik dođe od svoje kuće u bolnicu navečer. Sestre i tehničari ‘spoje’ bolesnika na uređaj kojim se rad mozga, disanje, rad srca, pokrete nogu, pokrete prsne i trbušne muskulature i protoka zraka kroz nos i usta tijekom spavanja snima. Dnevno se mogu obraditi šest do osam pacijenata, a lista čekanja je duga do osam mjeseci.
Najčešći poremećaji su nesanica, apnejički sindrom u spavanju i deprivacija spavanja odnosno premalo spavanja. Ovo posljednje je posljedica užurbanog načina života. Nadoknada spavanja, slobodnim danima ili vikendom nije baš učinkovita, ali bolje je i to nego biti kronično u nedostatku sna.
M.Z.
