Trodijelna serija Opasna Zemlja istražuje čudesne detalje te rijetke prirodne pojave koje ranije ili nismo mogli vidjeti ili smo ih promatrali samo izdaleka

Zagreb, 10. svibnja 2021. – Posljednjih je godina došlo do dramatičnog razvoja na području tehnologije snimanja kamerama – profesionalnim, dronovima, pa čak i kamerama na mobilnim telefonima – zahvaljujući čemu danas možemo snimati čudesne detalje te iz nevjerojatne blizine vidjeti rijetke prirodne pojave koje ranije ili nismo mogli vidjeti ili smo ih promatrali samo izdaleka. Trodijelna serija Opasna Zemlja, koju na programu Viasat Nature premijerno prikazujemo u 21:15 sati u subotu, 15. svibnja, istražuje upravo takve pojave pomoću ciljano i slučajno zabilježenih snimaka. Iz novih i nevjerojatno bliskih kutova promatramo vulkane, lavine, sante leda, uragane, munje i polarnu svjetlost. U ovom članku predstavljamo neka od najzanimljivijih otkrića.

Zašto nismo predvidjeli erupciju Mount Otakea 2014. godine?

Mount Otake, drugi najveći vulkan u Japanu, neočekivano je eruptirao 27. rujna 2014. godine. Izbacio je goleme oblake sivog pepela koji je za nekoliko minuta prekrio okolinu. Erupcija je usmrtila više od 50 ljudi – neki su stradali pod kišom izbačenog materijala, no većina ih se ugušila otrovnim plinovima. Mount Otake pod detaljnim je motrenjem još od 1980-ih godina, no znanstvenici ovu erupciju nisu previdjeli. Zašto?

Prema snimkama snimljenim mobilnim telefonima u blizini mjesta erupcije, smrtonosni oblak pepela bio je neobično bijele boje. Dakle, iz dubina ispod planine nije prokuljala magma, nego vodena para. Razlog je to što je kod Mt. Otakea bila riječ o vrlo rijetkoj, takozvanoj freatskoj erupciji, tijekom koje je voda unutar planine došla u dodir s magmom te u trenutku isparila, što je dovelo do eksplozije vodene pare. Takve erupcije odvijaju se vrlo brzo, pa ih je teško predvidjeti. Osim toga, nakon vodene pare često izbijaju i štetni plinovi, koji su se brzo proširili do ljudi koji su pokušavali pobjeći s tog područja.

Kako jedna obična pahulja prerasta u lavinu?

Svake godine stotine ljudi umire pod lavinama. Spasilačke službe u prosjeku uspijevaju iskopati samo polovinu ljudi zakopanih ispod snijega. Ali kako to da zid sačinjen od pojedinačnih, sićušnih, slabašnih pahulja može imati takvu pogibeljnu snagu? Naravno, postoje i jednostavna objašnjenja povezana s volumenom, masom i brzinom snježne bujice, no snimke zabilježene novim kamerama nude nam još zanimljivije odgovore.

Snimke kamere pričvršćene na kacigu sretnika koji je preživio lavinu pokazuju kako čestice snijega jure jedne preko drugih te se sudaraju, čime stvaraju snažno trenje dok se lavina obrušava na skijaša. To stvara toplinu, što nadalje izaziva topljenje snijega i stvaranje tankog sloja vode jedva vidljivog golom oku, što ne samo da povećava težinu i gustoću snijega nego ga i drži na okupu, pa nastaje pravi snježni zid koji će vam se učiniti, ako se ikad nađete ispod njega, poput betona.

U kojemu trenutku oluja prerasta u tornado?

Najveća vjerojatnost za formiranje tornada postoji u takozvanim super-ćelijama, divovskim olujnim oblacima koji dosežu više od deset kilometara u visinu te se protežu do najviših dijelova atmosfere. Brze uzlazne struje izazivaju učinak usisavanja, što pak dovodi do kružnog kretanja zraka u oblaku prema dolje zbog razlike u tlaku između unutrašnjosti oblaka i zraka oko njega. Ako je razlika u tlaku dovoljno velika, vrtlog izlazi iz oblaka i tvori neku vrstu cijevi. Ako cijev dosegne tlo, nastaje tornado.

U Opasnoj Zemlji vidjet ćete snimke snimljene u srpnju 2015. godine u Arizoni, na kojima je zabilježen takozvani mikro-prasak, udar vjetra brzine od 160 km/h, što je posljednji korak u nastanku tornada. Sve se dogodilo u tren oka.

I danas je još vrlo teško predvidjeti gdje će nastati tornado. Znamo da je jedan od preduvjeta za njegov nastanak koncentrirano vertikalno strujanje zraka, za što je nadalje potrebno nekoliko čimbenika, kao i optimalni atmosferski i topografski uvjeti. Suvremene tehnologije snimanja omogućuju nam da zabilježimo takve pojave (slučajno i ciljano), pa analizom tih snimaka možemo doći do odgovora na naša pitanja. Opasna Zemlja istražuje upravo takva pitanja – samo na programu Viasat Nature.