MAMA KOJA MOŽE SVE

Već neko vrijeme razmišljam kojom rečenicom započeti uvodni tekst o mladoj mami koja je toliko svestrana i posjeduje mnogo toga lijepog, počevši od duše, energije kojom zrači…toliko je epiteta koji sa pokrićem mogu stajati uz njezino ime i prezime. Ona je uspješna sportašica koja broji više medalja nego prosječna žena cipela, očaravajućeg osmijeha, mudrog pogleda, vrijedna, nestvarno lijepa, prirodna, ona je mama kojoj sve uspijeva.

lana

Lana Banely naša je inspiracija, dokaz da se sve može kad se hoće, a o tome kako spaja privatan i poslovan život, pročitajte u nastavku.

LIPADONA: Ljepota je prolazna, ono što posjeduješ u duši ostaje zauvijek. Koliko ima istine u ovoj rečenici?

Svaka riječ je na mjestu. Ljepota dolazi iz duše. I zato treba konstantno hraniti svoj duh plemenitim stvarima, duhovnom naobrazbom, jer od tuda dolazi snaga svake žene. Žena koja je sigurna u sebe i svoje kvalitete zrači posebnom ljepotom i posebnim osmjehom. Nikakvi fizički atributi to ne mogu nadomjestiti. S godinama svi starimo, dolaze bore, vrijeme je prolazno…ali čistoća i ljepota duše traju zauvijek i o nama ovisi kakav ćemo trag ostaviti.

LIPADONA: Tijekom trudnoće tvoje se tijelo mijenjalo, kako su fizičke promjene utjecale na tebe kao ženu koja je cijeli život u sportu, kojoj je utrenirano tijelo donosilo rezultate, jesi li se bojala ili si uživala i od prve sve prihvatila?

Nisam nikada osjećala strah jer trudnoću sam planirala, bila sam spremna na sve izazove i s velikom srećom sam dočekala taj trenutak. Možda zbog pozitivnog stava, a možda jednostavno i jer sam imala sreće, nisam se nosila s nikakvim poteškoćama kroz taj period. Bogu hvala, imala sam bezbrižnu trudnoću, bez mučnina, dijete se razvijalo kako treba i ja sam do posljenjeg dana zaista uživala, a najljepši prizor na mom tijelu bio mi je upravo zaobljeni trbušćić koji je iz dana u dan rastao i nikada se nisam osjećala ljepšom nego u vrijeme trudnoće. To je ono što sam spomenula u prethodnom odgovoru. Moje zadovoljstvo, sreća, ispunjenost, osjećaj da nosiš maleno biće u sebi, vlastito dijete, meni su dali nevjerojatnu snagu, sigurnost, a tako sam zračila i prema vanjskom svijetu.

LIPADONA: Svaka trudnica ima neke specijalne želje kada je hrana u pitanju, u čemu si najviše uživala?

U trudnoći sam dobila oko 12 kilograma, no nisam imala nikakvih posebnih želje poput nekih žena koje osjete povećanu potrebu recimo za kiselim krastavcima ili slično. Moja prehrana je ostala uglavnom ista, no povećala sam unos kuhanog povrća, juha i svega zdravog zbog djeteta. Sve te kile su nestale već mjesec dana nakon poroda. Brzo sam se vratila na staru kilažu bez ikakve dijete ili muke.

LIPADONA: S trbuščićem rasla je i svjesnost da u tebi raste novi život, red neizvjesnosti, red emocija, što se zbivalo u tvojim mislima i osjećajima?

Prije svega neopisiva sreća, ljubav, zadovoljstvo. Potom i briga hoće li sve biti kako treba, hoću li se snaći u svim izazovima, promjenama i situacijama koje nosi maleno dijete kada dođe na svijet. Biti majka najljepši su, ali i najveći izazov s kojim se jedna žena susreće. Ali onda, kad dođe dijete, u tebi se prirodno javi nevjerojatna snaga za koju nikad ne misliš da možeš osjetiti…zbog tog malenog bića spreman si na sve, ništa ti nije teško i tvoja misija postaje učiniti mu život što ljepšim, bezbrižnijim i izvesti ga na pravi put.

LIPADONA: Trenutak kada si svog sina primila po prvi puta u ruke, dali je to bio trenutak koji je izbrisao sve strahove i donio sve ono lijepo o čemu si sanjala, čemu si se nadala?

Adriano je bio ispunjenje mojih snova i tek s njegovim rođenjem postala sam potpuna i duhovno ispunjena. Bio je željen, iščekivan i beskrajno voljen i prije nego li je došao na ovaj svijet. A ne možete ni zamisliti kako ta ljubav raste iz dana u dan i kako se sa svakom novom gestom, pokretom, novom riječi iznova zaljubiš u svoje dijete. To je neopisiv osjećaj, ponos i ogromna ljubav. A strah….strah nikada ne nestaje… uvijek je prisutan. Strah od padova, ozljeda, strah za zdravlje…svaka majka se nosi s istim strahovima no i taj osjećaj je potpuno normalan i prirodan.

LIPADONA: Ti si i mama i vrijedan radnik, koliko ti ostaje vremena za druženja sa prijateljima, kuhanje, sitne užitke poput šetnje gradom ili odlaska u kino?

Sve je stvar dobre organizacije, ali i podrške ostalih članova obitellji koji su nesebično spremni pričuvati dijete u svakom trenutku. Ja to imam, i neizmjerno sam zahvalna na tome. Uz takvu pomoć, uvijek pronađem vremena i za otići na večeru, za druženje, za kino. Iako su mi se te potrebe smanjile nakon rođenja djeteta, ponekad imam želju zabaviti se i uvijek si to priuštim. A kuhanje…kuhanje mi je poseban gušt. Volim da moja obitelj uvijek ima skuhani obrok, oni u tome uživaju i cijene to i upravo zbog njih se trudim. Ovisno o poslu, kuham ili navečer variva, juhe za drugi dan, ili se probudim ranije prije posla…ali volim da moje dijete uvijek ima kuhani obrok.

lana2

LIPADONA: Koliko ti je bitna prehrana, doručkuješ li u hodu ili započinješ dan za stolom sa svojom obitelji?

Od kad se rodio Adriano, doručak nikada ne preskačemo. Kako pripremam za njega, tako uskočimo suprug i ja. Lijep je to početak dana, druženja, a kasnije svatko na svoju stranu i za svojim poslovnim obvezama. Bitno mi je da moji ukućani uvijek imaju skuhano, pridržavamo se reda najviše zbog Adriana. U svakom je segmentu našeg života donio pozitivne i ljepše promjene.

LIPADONA: Postoje li neke vježbe koje si radila u trudnoći i htjela bi ih podijeliti sa sadašnjim i budućim majkama?

Iskreno, nisam uopće vježbala, jednostavno nisam imala potrebu za time. Ali puno sam šetala u prirodi, boravila na moru, svježem zraku. Meni je to ispunjavalo moje potrebe.

LIPADONA: Postoje li oni slatki momenti kada shvatiš da ti sin radi iste stvari koje si ti radila dok si bila malena i prolaze li ti riječi tvoje mame kroz glavu “vidjet ćeš kad ćeš ti imat svoje dijete”?

Hahahaahah… za sada je Adriano karakterno na tatu kada je bio dijete – kažu to članovi obitelji koji prolaze odrastanje jednog i drugog…ma sve su to slatke brige i izazovi.

LIPADONA: Za kraj, možeš li sama sebi postaviti jedno pitanje?

To ćemo ostaviti za neku drugu priliku:)

Hvala ti draga Lana što si pristala biti dio ove priče, želimo tebi i tvojoj obitelji još puno prekrasnih trenutaka u životu, da nam ostaneš lijepa i pozitivna kakva si bila uvijek do sada.

Intervjuirala Ana Kramarić

Fotografije su privatno vlasništvo Lane Banely

Midas

Ostavite komentar