Upoznavanje dvoje ljudi, ako pratimo povijest, možemo svesti na, rekli bi, zajednički nazivnik, a to je interes za iste ili slične stvari. Nekad je to bio ples, književnost, glazba, umjetnost, danas su to posao, slobodne aktivnosti, ali i društvene mreže.
Nekada smo trebali pripadati određenom krugu ljudi u kojem bi se međusobno upoznavali, danas je to interes za određenu grupu na društvenim mrežama koja je bliska našim interesima.
U starijim varijantama društvenih krugova, teže je bilo predstavljati se za nekog koji to u stvari nisi, jer su se svi, preko nekog međusobno poznavali i preuveličavanje vlastite osobnosti je bilo gotovo nemoguće.
A kako je danas? Dok se skrivamo iza ekrana naših računala, svi ponekad poželimo predstaviti se za nekoga tko u stvari nismo, potencirati neke karakteristike koje čak i ne posjedujemo, a vješto prikriti mane koje zasigurno imamo. Onda se dogodi taj trenutak istine i prvi fizički, a ne virtualni spoj. Svi si možemo zamisliti kako će to završiti.
Ako zaključimo da je predstavljanje sebe u nekom drugom svjetlu od onog pravog, besmislica kratkog vijeka i užitka samo za ekranom, naše nove kontakte i veze potrudit ćemo se uspostaviti na realnim i iskrenim činjenicama predstavljanja, jer će tada traume i razočaranja biti manja ili ih čak i neće biti.
U konačnici iskrenost i istina, za koju se zna reći da i boli, realno su najbolji temelji za bilo kakav odnos, a naročito između dvoje mladih ljudi.
Stoga, da društvenim mrežama, ali ne lažnim predstavljanjima.
M.Z.
