Umjetnička djela u galeriji Bačva kao platforma za sociološka pitanja

Ovogodišnje izdanje poznatog kulturno-umjetničkog festivala ilustracija „36 Mountains“ okupilo je brojne hrvatske i inozemne umjetnike. Program je uključivao različita predavanja i radionice dok je središnja izložba festivala izložena u galeriji Bačva Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Radovi mladih renomiranih umjetnika sadrže mnoštvo inovacija u umjetničkom izričaju, no pored toga donose brojne sociološke teme kao refleksiju na suvremeno društvo u cjelini.

Festival je otvoren u neformalnom stilu bez uvodne najave, a kontekst neposredne atmosfere upotpunila je glazbena kulisa DJ-a s repertoarom moderne elektroničke glazbe. Cijeli postav središnje izložbe organiziran je u minimalističkom stilu s mnoštvom slobodnog prostora u interijeru galerije Bačva, no sociološke teme koje pojedine ilustracije pobuđuju su kompleksne i duboke.

Teorije povijesti umjetnosti govore kako je umjetnost jedino „prava“ onda kada nas ima čime zaintrigirati i prisiliti da se zamislimo nad svijetom koji nas okružuje, ali i nad samima sobom. Impresiju nekog umjetničkog djela gotovo svaki promatrač interpretira različito. Često je veoma teško verbalno se izraziti u tom kontekstu, jer je estetski doživljaj kategorija koja izmiče jeziku. Razlog koji objašnjava tu pojavu je činjenica kako umjetnost nastaje u sferi nesvjesnog.

Mi donosimo pogled na umjetničke ilustracije iz sociološkog kuta. Naime, u djelima pojedinih autora koja su postavljena u središnjoj izložbi galerije Bačva, uočene su neke od socioloških asocijacija na suvremeno društvo u cjelini.

Marichoo

Slika hrvatske autorice umjetničkog imena Marichoo donosi seriju odlika ženskog tijela u položajima koji sugeriraju slobodu i nesputanost, gotovo kao u bestežinskom stanju. U sociološkim teorijama postmodernog društva, poznata je tvrdnja kako je žensko biće današnjice izloženo bezbrojnim segmentima aktivnosti i djelovanja, a sredina i mediji gotovo nemilosrdno zahtijevaju kako žena mora biti gotovo savršena u svim poljima. To često zna predstavljati opterećenje. Umjetnica Marichoo svojom ilustracijom na neki način donosi oslobođenje žene od okova bilo kakvih pritisaka. Pogled na sliku asocira na opuštenost i dobar osjećaj vlastite kože kao kontra odgovor na bilo kakvo sputavanje.
No ipak, središnji dio slike donosi jedan odvojen, na neki način uplašen ženski portret. Ta ilustracija u okviru ovog djela bi se mogla protumačiti kao pojava koju navodi suvremeni filozof Pascal Bruckner, a to je strah od odgovornosti koju ipak sloboda sama po sebi zahtijeva.

Dominik Vuković

Umjetnik Dominik Vuković na festivalu predstavlja ilustraciju glavne ulice Madrida. Navodi kako ga je ona podsjetila na zagrebačku Ilicu, te time još jednom potvrđuje pojavu unificirane slike svijeta, koja se događa u brojnim segmentima života. Ističe kako mu je u radu cilj da sa što manje poteza prenese smisao i stvori harmoniju.  On je u ovom djelu crno-bijele ilustracije stvorio toliko izraženu dinamičnost motiva koju je inače izrazito teško stvoriti bez kolorita.

Ana Sladetić

Autorica Ana Sladetić predstavila je sliku stjenovitog i biljnog krajolika sa izrezanim i praznim  prostorima unutar same ilustracije, koji neki način sugeriraju beskraj i misao kako u životu ne postoje granice. U današnjem suvremenom društvu, napredak je težak izazov, no otvoreni prostori unutar same slike asociraju na beskonačnost i činjenicu kako je sve moguće u životu.

Artu Ditu

Mali umjetnički kolektiv naziva Artu Ditu donosi prikaz ljudskih bića u pomalo izgubljenom i dezorijentiranom stanju. Postavlja se pitanje, što je uzrok takvom stanju ljudske psihe u vremenu koje čovječanstvu pruža sve za olakšavanje životnih situacija i cjelokupnih aktivnosti. Ljudi se često gube pred obavezama suvremenog društva i sveopće dostupnosti na mrežnim platformama. Čovjek se danas sve više zamjenjuje strojem, a cijeli dan oko nas su blinkajuće notifikacije i hyperlinkovi. Jesmo li se ikada zapitali što sveopća digitalizacija svakodnevice oduzima od naše istinske ljudske nutrine?

Umjetnica Marija Koruga pak u svojoj ilustraciji donosi pitanja o statusu crnaca u Americi tijekom prve polovice prošlog stoljeća kroz kultna mjesta i ličnosti tog vremena kao što su Cafe Society i Nina Simone.  S druge strane švedski autor Masu donosi prikaz ogoljenih grana u prirodi što se može povezati sa što češćim trendom osamljivanja individua unatoč globalizaciji i univerzalnoj umreženosti.

Nitko sigurno neće ostati ravnodušan ispred djela hrvatskog umjetnika Nikole Vrljića koji donosi prirodni motiv gdje grabežljivac u letu lovi životinje na tlu. Tu se ističe metafora kako je čovjek često nemoćan pred silama prirode koje su iznad nas. Mnogi ljudi iluzorno teže promjenama koje nisu u našoj moći. Njegova ilustracija šalje poruku kako je ponekad dovoljno samo malo usporiti i prepustiti se kosmosu koji nam uvijek šalje ono što je dobro za nas. Ponekad ne znamo zašto je to trenutno dobro, ali svaka nas situacija ojača i pruži nam nove vidike.

Iz teorija o umjetnosti poznata je tvrdnja kako su umjetnici nosioci pojedinog kulturološkog razdoblja te time daju pečat vremenu u kojem stvaraju. Iz tog konteksta naglašava se pak da umjetnici prije nego znanstvenici mogu dati odgovore na čovjekove potrebe.

Daria Šimundić