Oduvijek sam imala snažan osjećaj empatije i prisnosti prema drugim ljudima i životinjama i unazad nekoliko godina tražila sam način kako da njegujem te kvalitete. Osim toga, shvatila sam i da volonterski rad može biti prva (i neočekivana) stepenica koja će nas dovesti do onoga što zaista želimo.

Ono što nas sve spaja

Moje prvo veće volontersko iskustvo bilo je prije 3 godine u Hotelu Porin gdje sam radila s tražiteljima azila. Bila sam zadužena za rad s djecom kroz 3 različite grupe. Prva je obuhvaćala vrtićku dob i tu sam grupu podučavala hrvatskom jeziku kroz igru, vodila u šetnje, osmišljavala igre. Druga grupa sastojala se od djece školske dobi koja su dobila priliku da se školuju u Hrvatskoj dok čekaju rješenje o svojoj sudbini. Njima smo olakšavali izazovnu situaciju novog okruženja i nepoznatog jezika. Treća skupina bili su tinejdžeri koji su bili puno svjesniji situacije u kojoj se nalaze i pokušali iz nje izvući ono najbolje.

Često sam bila u kontaktu i s roditeljima djece, ali i drugim odraslima koji su dane provodili u Porinu u neizvjesnosti i nemogućnosti da se fokusiraju na išta drugo osim na puko preživljavanje i čekanje da netko drugi odluči o njihovoj budućnosti.

Pričajući s tim majkama, očevima, djecom i ljudima koji su sami krenuli na put bez povratka uvidjela sam koliko smo svi isti, a ne različiti. Svi želimo ljubav, prihvaćanje, svoje mjesto pod suncem, nekoga kome smo važni i nekoga za koga možemo brinuti.

Radeći s njima svakoga tjedna shvatila sam koliko sam blagoslovljena svojim životom i koliko su moji „problemi“ nebitni i smješni. Shvatila sam i koliko toga imam i mogu dati drugima bez da išta izgubim. Upravo suprotno – što više dajem, više rastem i obogaćujem svoj i život drugih. Ponekad nismo svjesni što naša gesta ili riječ znače drugoj osobi i možda će ju pamtiti i prepričavati cijeli život, a mi to nikada nećemo znati.

Naučila sam da bez davanja ne koristimo svoj puni potencijal i bez upoznavanja drugih kultura, stavova i razmišljanja ostajemo u balonu koji nije stvaran.

Zanemarena generacija

Oduvijek sam voljela starije osobe, generacije bake i djedova čije priče ne možete čuti od nikoga drugoga. Tužno mi je to što se u brojnim zemljama svijeta, posebice na Zapadu stare ljude svrstava u kategoriju ‘odbačenih’. Kategorizira ih se kao one koji stalno kukaju, životare i čekaju posljednji izdah, trošak su i slično. Da, brojni seniori su zaista negativni i pomalo ‘zločesti’, no toliko je onih koji su puni života i žele i dalje biti dio zajednice.

Ljuti me kada dožive prevare od strane teleoperatora koji im ‘uvale’ tarifu koju nikada neće iskoristiti, a plaćaju je dvostruko više od one koja im je zaista potrebna. Tužna sam kada vidim kako se moja generacija (1990.)  ophodi prema starijima kao da ćemo mi zauvijek biti mladi, ne shvaćajući da je karma stvarna i neizbježna.

Kada sam tražila novi volonterski posao, odlučila sam da želim raditi upravo s generacijom mojih baka i djedova, koji su nažalost preminuli. Moram reći da sam se oduševila. Moj zadatak je bio vođenje individualnog tečaja korištenja pametnih telefona. Taj posao radila sam godinu dana prije nego je došla korona pa sam morala prestati, no nadam se da ću uskoro nastaviti s radom.

Radila sam u jednoj Zakladi koja ima brojne tečajeve za seniore, od kreatvnih radionica do učenja stranih jezika i informatike. Divno je vidjeti koliko su seniori željni novih znanja i modernih tehnologija, koliko su puni života i ono meni najbolje – njihove životne priče koje nose poruke i mudrosti, ako pažljivo slušaš.

Od volontiranja do posla iz snova

Oduvijek sam željela raditi nešto za što se nisam prvobitno školovala. To mi je bio hobi koji sam njegovala u slobodno vrijeme, ali uvijek je kroz cijeli život bio tu. Mislila sam da je nemoguće raditi ga „za stvarno“ jer ima toliko drugih kandidata koji su po obrazovanju u tom području bili ispred mene.

No, ostala sam otvorenog uma i jednog dana odlučila poslati otvorenu molbu svim poslodavcima kod kojih sam željela raditi taj posao. Molba je bila kratka, zanimljiva i kreativna te je naglasak bio na tome da posao želim raditi volonterski, dakle bez plaće ili drugih naknada.

Smatrala sam da će mi biti korisno steći iskustvo i početno temelje na taj način. Uskoro mi se javio jedan od njih i godinu dana sam, sukladno svom slobodno vremenu volontirala. Nakon godinu dana, otvorilo se slobodno mjesto i zaposlili su me! Cijelo to iskustvo naučilo me da, ako nešto stvarno želiš, naći ćeš načina da to i ostvariš. Iako više ne radim taj posao, puno toga sam naučila, shvatila što želim, a što ne i najvažnije od svega – dokazala sebi da ništa nije nemoguće i kada ti dođe neka ideja, da ne razmišljaš o negativnim aspektima nego jednostavno kreneš! Sada znam da mogu raditi taj posao i biti plaćena za njega, a znam i da bi ga radila i besplatno – toliko ga volim.

Najdraži posao nakon posla

Iako danas radim drugi posao koji jednako volim i dalje tražim prilike za volontiranje. Odgovara mi nešto što ne zahtjeva svakodnevni ili prečesti rad već da dolaske mogu prilagoditi svom slobodnom vremenu i obavezama.

Kako obožavam životinje, najviše pse, trenutno radim u jednoj udruzi koja nije daleko od mjesta gdje živim što mi omogućuje brži dolazak i odlazak. Osim čišćenja prostora, posao obuhvaća šetnje, hranjenje, četkanje te igranje sa psima. Obožavam osjećaj kada dođem tamo i zaboravim na naporan dan. Znam da ću ostatak toga dana provesti u šetnji, na svježem zraku, okružena prirodom i veselim njuškama.

Prilike za volontiranje

Volontiranjem se smatra dobrovoljni rad bez ikakve naknade. Stoga je važno da odaberete područje oko kojeg ste strastveni i ne brinite ako nemate puno vremena. Pronađite projekt koji podržava fleksibilne dolaske.

Ovo je i izvrsna prilika za napredak u karijeri. Pronađite osobe ili tvrtke kojima se divite i javite im se, pogledajte mogućnosti suradnje. Najgore što se može dogoditi je da vas odbiju, a nije ni to kraj svijeta.

Također, na stranicama Volonterskog centra Zagreb kada kliknete na „lokalno volontiranje“ otvorit će vam se puno mogućnosti i raznih poslova. Samo pripazite da piše da su „prijave otvorene“ i istražite mogućnosti. Za sve dodatne informacije slobodno mi se obratite na maja.kos7@gmail.com.

Maja Kos